Proišćivači zraka u Baltičkom moru

Kao odgovor na strože propise o emisijama stakleničkih plinova koje proizvode brodovi, mnogi brodovlasnici ugradili su sustave za pročišćavanje ispušnih plinova, poznate kao "skraberi" odnosno pročišćivači. Oni omogućuju korištenje jeftinog lož ulja.

Pročišćivači proizvode velike količine kisele i onečišćene vode koja se ispušta u more. Zbog brige za okoliš, o korištenju pročišćivača raspravlja se unutar Međunarodne pomorske organizacije stoji u sažetku nove studije objavljene u časopisu Nature - Sustainability.

Ekonomska korist

Autori studije ističu kako "simulacije globalne aktivnosti brodova za čišćenje u stvarnom svijetu, primjenom stvarnih troškova goriva i troškova povezanih s operacijama uređaja za čišćenje, pokazuju da je 51 posto globalne flote opremljeno uređajima za čišćenje doseglo ekonomsku korist. Godine 2019. višak prihoda za te kompanije iznosio je 4,7 milijardi eura. Pet godina od ugradnje, više od 95 posto brodova s najčešćim sustavima za čišćenje ostvaruje rentabilnost.

Međutim, trošak štete od morske ekotoksičnosti, od ispuštanja vode iz uređaja za čišćenje u području Baltičkog mora 2014.-2022., iznosi oko 680 milijuna eura za razdoblje od 2014. do 2022. godine. "To pokazuje da privatni ekonomski interesi dolaze nauštrb štete morskom okolišu", poantiraju autori Tehnološkog sveučilišta Chalmers u Švedskoj.

Lož ulje umjesto goriva

Autori također napominju da su se ulaganja brodara u tehnologiju o kojoj se toliko raspravljalo, gdje se ispušni plinovi "ispiru" i ispuštaju u more, već isplatila većini brodova. To znači da industrija sada zarađuje milijarde eura pogonjujući svoje brodove jeftinim lož uljem umjesto čišćim gorivom.

"Vidimo jasan sukob interesa, gdje privatni ekonomski interesi dolaze na račun morskog okoliša u jednom od najosjetljivijih mora na svijetu", kaže Chalmersova doktorandica Anna Lunde Hermansson, jedna od autorica nove studije za Phys.org.

Studija je potaknuta tekućom raspravom o potencijalnoj zabrani ispuštanja vode iz pročišćivača, pri čemu se velike količine onečišćene vode proizvode i ispuštaju iz brodskih sustava za čišćenje ispušnih plinova. To je pitanje na dnevnom redu na više razina unutar Međunarodne pomorske organizacije (IMO), a raspravlja se i na razini EU-a, kao i na nacionalnim razinama poput švedskog parlamenta, iako švedska odluka o zabrani tek treba biti donesena, piše Phys.org.

Anna Lunde Hermansson i Chalmersovi kolege Erik Ytreberg i Ida-Maja Hassellöv godinama istražuju utjecaj pomorskog prometa na okoliš i doprinose svojim stručnim znanjem u međunarodnom i nacionalnom kontekstu. U prethodnoj studiji, na primjer, pokazali su da se godišnje više od 200 milijuna kubičnih metara ekološki opasnih voda iz pročišćivača ispusti u Baltičko more i da ispuštena voda čini do devet posto ukupnih emisija određenih kancerogenih policikličkih aromatskih spojeva ugljikovodika (PAH) u Baltičko more.

U ovoj studiji, istraživači iz Chalmersa izračunali su i vanjske troškove ispuštanja vode iz pročišćivača i financijske bilance više od 3800 plovila koja su uložila u tehnologiju pročišćivača. Izračuni se temelje na modelima spremnosti plaćanja kako bi se izbjegla degradacija morskog okoliša, ali prema istraživačima, procjene bi se trebale smatrati podcijenjenima. Primjerice, izravni troškovi povezani s izlijevanjem lož ulja s brodova koji koriste pročišćivače nisu uključeni. Višemilijunski iznos koliko stoji čišćenje izlivene nafte, primjerice u slučaju broda Marco Polo na švedskoj obali Blekingea prošle jeseni, nije uključen u izračune.

Dostizanje rentabilnosti

U smislu perspektive brodovlasnika, istraživači su izračunali troškove instaliranja i održavanja sustava za pročišćavanje, kao i novčanu dobit od rada plovila opremljenih za pročišćavanje na jeftinije i prljavije lož ulje umjesto na skuplje gorivo s niskim sadržajem sumpora.

Prema izračunima, većina brodarskih kompanija koje su uložile u pročišćivače već je dosegla rentabilnost, a ukupni višak do kraja 2022. za svih 3800 brodova iznosio je 4,7 milijardi eura. Istraživači također primjećuju da se više od 95 posto najčešćih sustava za čišćenje otplati u roku od pet godina.

"Sa stajališta industrije često se naglašava da su brodarske tvrtke postupile u dobroj vjeri ulažući u tehnologiju koja bi riješila problem udjela sumpora u emisijama u zrak te da ne bi trebale biti kažnjene. Naši izračuni pokazuju da je većina ulaganja već nadoknađen i da to više nije valjan argument", kaže Lunde Hermansson za Phys.org.