Povijesna prilika ‘vatrenih’

Petak je najveći dan za hrvatski nogomet od ljeta 1998. godine i ogleda protiv Nizozemske. Deset godina čekali smo na ovu utakmicu. Deset godina smo se nadali i vjerovali, ali sve do Slavena Bilića i njegovih ‘boysa’ bila je pustoš. Možda Mirko Jozić, Otto Barić i Cico Kranjčar nisu imali tako mlade, talentirane i zaigrane nogometaše, ali opet nekakav drugi krug na velikom natjecanje smo očekivali. Međutim, nismo ga dočekali.

Sada ova generacija ima povijesnu priliku da Hrvatsku prvi put odvedu u polufinale Europskog prvenstva. Jer, objektivno, Turska je velika naša prilika. Po kvaliteti je Terimova momčad sigurno slabija od naše, a kad dobiješ takvog suparnika u četvrtfinalu, onda ga jednostavno moraš pobijediti.

- Ovo je naša prilika da uđemo u anale - rekao je Slaven Bilić uoči utakmice i zapravo najbolje objasnio koliko je značenje ogleda na Prateru. Pobjednik većerašnjeg susreta odlazi u legende, poraženi će nositi etiketu gubitnika. Bez obzira na to što je i sam plasman u četvrtfinale fantastičan doseg za obje momčadi...

Kad bi se uspoređvale dvije momčadi, bez ikakve dvojbe, Hrvatska bi izašla kao uvjerljivi pobjednik. Razlog je vrlo jednostavan - Turska nema Modrića, Kranjčara, Srnu i Olića. Međutim, ono što Turska ima to nema nitko na svijetu. Neviđeni fanatizam jedini je razlog zašto se Turska plasirala u četvrtfinale. Nisu se predavali ni kad su gubili od Čeha sa 2-0, a Nihatov prvi gol bio je poziv na totalni urnebes.

Slaven Bilić zna što mu je raditi. Zna da treba spustiti loptu na zemlju i primiriti ‘Terimove vojnike’, jer ako to uspije napraviti onda će kvaliteta doći do izražaja, a Hrvatska će se naći u polufinalu. Zna i Slaven da je ovo prilika koju ne smije propustiti.