Počinju Filmske mutacije: Festival nevidljivog filma XI

U fokusu jedanaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, pod naslovom REFLEKSIJE ZA BUDUĆNOST dvosmjerna je refleksija autorskih politika Montea Hellmana i Víctora Ericea te u pohvalu Hellmanovim iznenadnim filmskim linijama bijega, neočekivano skretanje u nepoznati nam arhiv albanskog filma.

 Naime, sam Monte Hellman nadahnuo je razmišljanje o povezivanju ovih triju mutacijskih linija svojim tekstom iz 1995. godine o misterijama Duha košnice (1973.) Víctora Ericea, jednom od slavnih filmova gotovo bez refleksije kojem se Hellman neprestano vraća, pa tako i u spiralnoj Cesti za nigdje (2010.), kako kaže, svojem prvom filmu. Također, kada smo planirali njegov dolazak u Zagreb spomenuo je bliskost s filmom Bota / Svijet  (2014.) i albanskim redateljima i povjesničarima Iris Elezi i Thomasom Logorecijem, suosnivačima Albanskog filmskog projekta.

Šestodnevni program u Zagrebu odvija se 19. i 20. siječnja u Muzeju suvremene umjetnosti, a od 21. do 24. siječnja u kinu Europa.

Program počinje 19. siječnja 2018. u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti  razgovorom s Víctorom Ericeom, Tomislavom Brlekom, Damirom Radićem, Bradom Stevensom, Charlesom Bossonom, Iris Elezi, Thomasom Logorecijem, Tanjom Vrvilo.

U programu u 20 sati vidjet ćemo film Dom Naomi Kawase, prvi od dvadeset i jednog filma iz njezina projekta 3.11 A SENSE OF HOME FILMS o osjećaju doma nakon trostruke japanske katastrofe 11. 03. 2011. za koji je kolektiv od dvadeset i jednog filmskog autora i autorice (među kojima je i Víctor Erice)  napravio film u trajanju 3 minute i 11 sekundi. Zatim, prikazujemo Ericeov kratki film Grimizna smrt  dio slavne izložbe Korespondencije: ERICE - KIAROSTAMI, a zatim i njezinu glavnu atrakciju pod istim naslovom, razmjenu video-pisama između Víctora Ericea i Abbasa Kiarostamija. Njihovih deset video-pisama nastalo je uz stvaranje izložbe o podudarnostima dvojice umjetnika, koji su znali da će prepiska biti dijelom konačnog postava. Prvo pismo snimio je Víctor Erice u Madridu 22. travnja 2005. u vrtu slikara Antonija Lópeza, na mjestu gdje je petnaest godina ranije snimao Sunce dunje. Ericeovo pismo je ostavilo snažan emotivni dojam na Kiarostamija koji je prvi odgovor poslao 5. rujna 2005. iz Teherana uvodnim riječima: "Nije lako napisati pismo Víctoru Ericeu. Poderao sam dva koja sam ti ranije napisao."

U subotu 20. siječnja 2018. u 19 sati u sklopu stalnog postava - Zbirke u pokretu Muzeja suvremene umjetnosti otvorit ćemo iscrpan filmski esej u formi video-instalacije za šest ekrana iz sobe za montažu Haruna Farockija i Antje Ehmann Proždirati ili letjeti (2008.), dekonstrukciju tragičnih muških junaka u filmu. Naslov počiva na tumačenju filmologa Helmuta Färbera o radu s filmskim slikama: neki seciraju ptice da bi ih jeli, a neki da bi vidjeli kako lete. Ova zvučna atrakcija iz Farockijeva kabineta za ispitivanje odnosa među slikama gostovat će u stalnom postavu muzeja - Zbirke u pokretu do 28. veljače 2018. Instalacija se odvija u sklopu programa Serija za invizibilno kino, a za njezino zatvaranje najavljujemo predavanje umjetnika i kustosa Antje Ehmann i Carlesa Guerre, u suradnji s Institutom Harun Farocki, 27. veljače 2018.

Istog dana, u Gorgoni, u 20 sati, prikazujemo Ericeov dio omnibusa Centro Histórico koji je naručio portugalski grad Guimarães, Europski grad kulture u 2012. godini:  Razbijeni prozori - test za film u Portugalu. Rad se temelji na fotografiji snimljenoj prije mnogo godina u kantini danas zatvorene tekstilne tvornice i potiče raspravu o propaloj/nekadašnjoj radničkoj kulturi. Bivši radnici i radnice čitaju tekstove utemeljene na njihovim sjećanjima.

Program nastavljamo s filmom Bota albanskih filmaša i povjesničara Iris Elezi i Thomasom Logorecijem, suosnivača Albanskog filmskog projekta, a Iris Elezi je upravo imenovana ravnateljicom Albanskog državnog filmskog arhiva te će u kustoskom programu s Logorecijem Slike opsade: Albanski zaboravljeni film podijeliti s nama filmsko iskustvo koje tek treba otkriti s filmovima čije 35-mm kopije nikada nisu prikazivane izvan Albanije.