Papa i krivica za zataškavanje skandala

Joseph Ratzinger bio je prvi papa iz Njemačke nakon gotovo 500 godina. Nakon izbora oduševljenje je u njegovoj domovini bilo veliko, mada kao konzervativni zagovaratelj katoličkog učenja o moralu nije uživao pretjerane simpatije.

Desetljeće kasnije Katolička crkva se našla u jednoj od svojih najvećih kriza. Povjerenje u ovu tisućljetnu instituciju ozbiljno je poljuljano zbog navodnog zataškavanja tisuća slučajeva seksualne zlouporabe i zlostavljanja djece i mladih od strane svećenika.

Papa i zataškavanje nedjela

U filmu se citiraju mnogi suradnici njemačkog pape pa tako i Charles Scicluna, nadbiskup Malte. On je ispričao da Benedikt nije mogao shvatiti „kako ljudi mogu biti u stanju izdati svećenstvo i sveti poziv". S takvim izjavama Röhl podupire svoju tezu o velikoj odgovornosti pape za zataškavanje slučajeva. Recimo poput onog Irkinje Marie Collins. Ona je ispričala da ju je kao 13-godišnjakinju više puta silovao svećenik: „Navečer me je zloupotrebljavao - tjelesno, seksualno, a slijedećeg jutra mi je davao hostiju s istom onom rukom s kojom me zloupotrebljavao." Marie Collins u filmu kaže da je nakon nekog vremena smogla snage i hrabrosti i obavijestila nadležne u crkvi, no da oni nisu bili toliko šokirani zbog svećenikovog djela, nego zbog toga što je „grješnom rukom dodirivao hostiju".Za njemačko-britanskog filmaša Christopha Röhla ta dva događaja su usko povezana. U svom dokumentarnom filmu „Branitelj vjere", koji se ovih dana počeo prikazivati u njemačkim kinima, on zastupa tezu da je Ratzinger znatno doprinio jačanju konzervativne struje u Katoličkoj crkvi, čime snosi i odgovornost za autoritarne strukture koje su svakako željele zataškati seksualno zlostavljanje djece i time zapravo zaštiti počinitelje. Naime, Röhl smatra da je Katoličkoj crkvi na čelu s papom Benediktom XVI. u prvom redu bilo važno očuvati vlastiti ugled, i to ako treba i na račun žrtava.

„To je svinjarija, debakl"

Njemačka biskupska konferencija je priopćila da taj film „nije seriozan". Glasnogovornik Matthias Kopp je kao „pogrešnu interpretaciju" označio tezu da je Benediktu XVI. ugled Crkve bio važniji od žrtava. On je istaknuo da je bivši papa, među ostalim, uspostavio posebno kazneno vijeće pri Kongregaciji za zaštitu vjere i otpustio više od 380 svećenika koji su seksualno zlostavljali djecu i mlade. Kopp je također podsjetio da se Benedikt kao prvi papa tijekom svojih putovanja susretao sa žrtvama. „To se prešućuje i to ovaj film čini neozbiljnim", kritizirao je Kopp.

I osobni tajnik bivšeg pape nadbiskup Georg Gänswein - koji se također pojavljuje u ovom filmu - osuđuje ovaj film: „To je svinjarija, debakl. Ne mogu to drugačije izraziti."

Redatelj Christoph Röhl opovrgava te optužbe i u razgovoru za portal katholisch.de ističe kako je film uglavnom dobio pozitivne rezonance - „prije svega kod katoličkih vjernika koji su ga vrlo zahvalno prihvatili". On je istaknuo da njegov film nije samo portret Josepha Ratzingera, nego da također otkriva strukture unutar Katoličke crkve koje su uopće dovele do masovnog gubitka povjerenja. Prema njegovom mišljenju, odlučujuće je to što se sve pokušavalo držati daleko od očiju javnosti kako, smatra redatelj, „Crkva ne bi doživjela štetu".

On svoj film vidi kao „doprinos konstruktivnoj debati" koja će, kako se nada, početi između crkvenih institucija i vjernika.