Nisam pjevala samo heavy metal

Upravo je pokojni Đorđe Novković želio ostvariti prvi ženski megamix album i za to je odabrao Danijelu Martinović. Nakon dvije godine pauze, Danijela je objavila ‘Nek’ živi ljubav’, koji je zbog smrti glazbenika, na kraju dovršila sama. - Sve se poklopilo, na neki čudan i životan način - ispričala je Danijela koja upravo kreće na promociju albuma. 

Vaš novi album ‘Nek živi ljubav’  hommage je pokojnom glazbeniku Đorđu Novkoviću. Biste li takav specifični glazbeni uradak snimili i za njegova života?

- Naravno, pa to je i bila Đorđeva ideja. Nazvao me i rekao da ima jedno iznenađenje za mene. Mjesec je dana pomno birao pjesme iz svog respektabilnog opusa i slagao ih u odvojene mikseve: to su razni izvođači, različiti stilovi i godine i godine skladanja spojene u jednu cjelinu. Kada netko napiše dvije i pol tisuća pjesama onda možete zamisliti koliko je bio opsežan taj posao. Naravno da sam bila oduševljena idejom, jer riječ je o mega hitovima, pjesme su kao stvorene za fešte kako bi ljudi mogli pjevati bez prestanka. Osim toga, poznata sam po tome što na koncertima volim napraviti dobru feštu. Nekako se sve poklopilo. No, život nas je iznenadio, pa sam album dovršila sama. Sada, dok držim CD u rukama, osjećam se jako ponosno i sretno.

Uvriježeno je mišljenje kritičara da su obrade često puta lošije od originala. Što mislite o tome?

- Ništa. Nikada se nisam obazirala na kritike. Jednostavno pustim da stvari teku. Dala sam najbolje od sebe i vjerujem da će se svidjeti ljudima.

Biste li željeli napisati svoju, u potpunosti autorsku pjesmu? Jeste li ikada probali?

- Ne. Nisam nikada probala napisati sve od A do Ž, ali radim na puno stvari - mijenjam neke dijelove teksta, određujem tekstopiscima put koji odabiru, sugeriram aranžman... Ipak, najviše volim raditi s ljudima s kojima mogu razmjenjivati mišljenja, a opet se pretjerano ne petljati i ne inzistirati. Svatko mora imati svoju slobodu, jer tada su rezultati najbolji.

Đorđe Novković u jednom svom intervjuu kazao je da ste vi jedina pjevačica u Hrvatskoj koja objedinjuje sve kvalitete koje jednu pjevačicu čine savršenom. Možete li nabrojati te kvalitete?

- Znala sam da me Đorđe cijeni, ali nikada nisam čula da je nešto tako lijepo rekao o meni i to je predivno čuti. Uz Đorđa sam prodisala punim plućima. Jako je važno imati svoj identitet kako bi, kad pjesma krene na radiju, svi odmah prepoznali tko je pjeva. Osim toga, kada pjevaš o nečem konkretnom, ljudi ti moraju vjerovati. Primjerice, ne bih mogla pjevati o svom sinu, jer s obzirom da još nisam upoznala te emocije - tko bi mi povjerovao?

Koji je po vašem mišljenju razlog što nijedna ženska pjevačica nikada nije snimila niti jednu navijačku pjesmu? Je li došlo vrijeme i za to?

- Vjerojatno zato što se sportovi smatraju muškim poslom, ali dali ste mi zanimljivu ideju.

- Što mislite o Magazinu kao svojedobno iznimno popularnoj grupi i njegovom današnjem statusu? Donosi li Ivana Kovač jednu sasvim drugačiju priču o Magazinu?

- Svakako, pa Ivana je prva crnka otkako grupa postoji. To je velika prekretnica.

Ljute li vas komentari kako je Ljiljana Nikolovska najbolja pjevačica Magazina?

- Iz grupe sam otišla jako davno. Premda je Magazin, dok sam ja bila pjevačica, ostvario veliki uspjeh, slobodno mogu reći da sam nakon toga ostvarila još uspješniju solo karijeru. Ne vidim razloga za ljutnju, a osobito stoga što mislim da je Ljilja jedna od najboljih pojava na našem glazbenom nebu.

Nedavno je u Hrvatskoj gostovao američki predsjednik George Bush. Što biste mu rekli da ste gostovali na toj večeri?

- Dragi moj George, daj malo izi i popi, a posli ćemo zapivat - to su pravi gušti u životu. Nakon toga zaboravio bi ratove i proglasio stoljeće ljubavi.

 Koliko često upisujete svoj ime u google?

- Jednom tjedno posjetim svoju web stranicu, pogledam novitete i svakako svratim do guest booka da vidim što mi ljudi imaju za reći.

Što mislite o splitskoj rivi?

- Pa malo mi je hladna. Najviše sam voljela Rivu u starom izdanju, prije nego li su je ‘osakatali’. Nije mi smetalo što sam tada učila hodati u visokim potpeticama po onim velikim pločama i svakih deset koraka izvrtala nogu... jer, Riva je tada imala dušu.

Je li vam drago što su hrvatski pisci zakona vratili 0,5 promila i kad ste se posljednji put napili?

- Hvala Bogu što imam svog Ivana - momka koji me vozi i brine o tome da na svako odredište stignem sretno, pa nikada nisam bila u nezgodnoj situaciji. Jako volim crno vino, uz dobru večeru, ali riječ ‘opila’ mi zvuči malo pregrubo. Mi u Splitu volimo reći ‘zamantala’. Puno pjesama govori o tome kako je lijepo kad ti crno vino malo pomuti razum.

Zrela ste pjevačica i žena, pa ipak, sačuvali ste djevojački duh i izgled. Smatrate li da su te osobine presudne za zvanje pjevačice i primjećujete da danas vladaju drukčiji kriteriji?

- Danas definitivno  nije presudno pjevanje, već se cure koriste svim i svačim da bi dobile svojih pet minuta slave, ali tko voli - nek izvoli. Odavno sama hodam po svojoj cesti, a druge puštam da hodaju po svojoj.

S obzirom na vaše glasovne mogućnosti, zbog čega ne napravite mali glazbeni izlet u, primjerice, neki žešći repertoar?

- Nisam sigurna što za vas znači žešći, ali ja sam s mnogim stvarima eksperimentirala - od nabrijanih modernih aranžmana do raskošne melodije i produkcije. Ostalo mi je još samo da isprobam heavy metal.