Može li se zaobići Hormuški tjesnac i gdje se kriju alternativne rute za spas globalnog tržišta nafte?

Hormuški tjesnac, uski morski prolaz između Omana i Irana, predstavlja najvažnije i ujedno najranjivije energetsko grlo svijeta. Kroz ovaj tjesnac, širok tek tridesetak kilometara na najužem dijelu, svakodnevno prolazi više od 20 milijuna barela sirove nafte, što čini otprilike petinu ukupne svjetske potrošnje. Svaka eskalacija geopolitičkih tenzija na Bliskom istoku redovito pokreće isto panično pitanje: Može li se Hormuški tjesnac nekako zaobići i postoje li održive alternativne rute?

Potpuna blokada ovog plovnog puta izazvala bi trenutačni skok cijena nafte iznad 150 dolara po barelu, što bi gurnulo globalno gospodarstvo u duboku recesiju. Iako potpuno kopneno ili pomorsko rješenje koje bi u potpunosti zamijenilo tjesnac ne postoji, energetski divovi poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata godinama ulažu milijarde u infrastrukturu kako bi barem djelomično preusmjerili crno zlato. U nastavku donosimo detaljnu analizu svih postojećih naftovoda i alternativnih pravaca, njihovih stvarnih kapaciteta te operativnih ograničenja.

Ključni naftovodi koji zaobilaze Hormuz: spas na kopnu

U slučaju potpunog zatvaranja tjesnaca, fokus svjetskih sila odmah bi se prebacio na unutrašnjost Arapskog poluotoka. Tamo već postoje izgrađeni sustavi koji mogu transportirati naftu izravno do luka na Crvenom moru i Arapskom moru:

• Istočno-zapadni naftovod (Saudijska Arabija): ovaj strateški cjevovod, poznat i kao Petroline, proteže se preko cijele Saudijske Arabije. Povezuje golema naftna polja na istoku s lukom Yanbu na Crvenom moru. Njegov operativni kapacitet iznosi oko 5 do 7 milijuna barela dnevno. Iako impresivan, ovaj naftovod trenutno koristi tek dio punog potencijala te ne može samostalno apsorbirati sav višak nafte.

• Naftovod Habshan-Fujairah (UAE): Ujedinjeni Arapski Emirati osigurali su svoj alternativni izlaz preko naftovoda koji spaja polje Habshan s lukom Fujairah, koja leži izravno na Arapskom moru, potpuno izvan Hormuza. Ovaj pravac ima kapacitet od oko 1,5 milijuna barela dnevno i omogućuje UAE-u da nastavi s nesmetanim izvozom čak i u jeku najveće krize.

• Irački strateški pravci preko Turske: Irak posjeduje naftovod koji vodi od sjevernih polja u Kirkuku do turske mediteranske luke Ceyhan. Njegov kapacitet varira zbog tehničkih i političkih trvenja, no u teoriji može transportirati oko 0,5 do 1 milijun barela dnevno.

Ograničenja alternativa: zašto svijet i dalje strepi?

Iako zbrojeni kapaciteti ovih naftovoda teoretski iznose oko 9 milijuna barela dnevno, to pokriva manje od polovice uobičajenog volumena koji prolazi kroz Hormuz. Ostatak od preko 11 milijuna barela ostao bi zarobljen u Perzijskom zaljevu.

Dodatni problem predstavlja geografija potrošnje. Najveći dio nafte iz Hormuza putuje prema energetski gladnim azijskim tržištima poput Kine, Indije, Japana i Južne Koreje. Preusmjeravanje nafte na Crveno more preko saudijskog naftovoda drastično produljuje plovidbu tankerima i povećava logističke troškove, jer brodovi moraju kružiti oko cijele Afrike ili prolaziti kroz Adenski zaljev, koji je i sam pod stalnom prijetnjom jemenskih Huta.

Potpuna alternativa je mit

Hormuški tjesnac ostaje nezamjenjivo energetsko čvorište našeg planeta. Alternativne rute preko saudijskih i emiratskih naftovoda mogu poslužiti tek kao privremeni sigurnosni ventil koji bi ublažio inicijalni šok, ali ne mogu dugoročno nadomjestiti zatvaranje tjesnaca. Zbog toga će osiguranje slobodne plovidbe ovim uskim prolazom i dalje ostati apsolutni geopolitički prioritet broj jedan za Sjedinjene Američke Države, Kinu i sve ostale velike svjetske ekonomije.