Ministar Primorac ostaje u Vladi

Nakon što je tjednik Nacional, pozivajući se na saznanja iz visokopozicioniranih redova HDZ-a, danas objavio kako će ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac otići iz Vlade, premijer Ivo Sanader to je demantirao na svečanosti dodjele počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu Branku Lustigu.

Prema pisanju Nacionala, ministar Primorac se na navodni odlazak odlučio jer "ne želi ulaziti u političke bitke koje uskoro očekuju Hrvatsku, ali i zato što se želi vratiti svojoj primarnoj znanstvenoj karijeri". Dalje se navodi kako je Primorac dobio nekoliko poziva za nastavak znanstvene karijere u inozemstvu, te da bi ostavku mogao predati već tijekom ljeta.

Kako se u zadnje vrijeme spekuliralo da bi Primorac mogao biti najizgledniji HDZ-ov kandidat za predsjednika države, ukoliko se na to ne odluči premijer Sanader, može se zaključiti da je odluka o kandidatu pala na 'šefa' stranke na vlasti, dok će ministar potiho otići s, kako se također navodi, najuspješnije ministarske pozicije.

No, situacija se može sagledati i iz drugog kuta uzme li se u obzir prešućene debakle neviđenih razmjera koje je Primorac prouzročio, ali nekim čudom i preživio kao ministar. Iako ga HDZ-ovo biračko tijelo smatra najboljim ministrom, a navodno ga voli i mnogo oporbenih birača, ne može se zaboraviti probleme s državnom maturom koju su srušili učenici i nedavne studentske prosvjede.

Nacional navodi kako bi Primorčeva ostavka u ovom trenutku došla "na vrhuncu njegove političke karijere". To bi drugim riječima značilo kako su učeničko rušenje državne mature, rekordni 'odlijev mozgova' i povijesni studentski prosvjedi s blokadama fakulteta diljem 'zemlje znanja', plusevi u dnevniku jednog ministra. Ne smije se zaboraviti niti uvođenje 'bolonje' koje je provedeno katastrofalno, a kojim se hvali gdje god se stigne, iako je evidentno da dotični sustav propada pa ge odbacilo i samo sveučilište u Bolonji, dok studenti diljem svijeta dižu glas protiv njega čemu je dobar primjer jučerašnji početak studentskog štrajka u cijeloj Njemačkoj.

No, uzme li se u obzir da je ministar Primorac majstor 'diplomacije' koji bez zadrške svim svojim protivnicima kaže da su 'potpuno u pravu', a poslije nastavi po svome, odnosno dekretu koji 'dobije s vrha', ili fenomenalnom rješenju studentskog prosvjeda pukim ignoriranjem i, mora se opet spomenuti - urlanjem Ostavka! Ostavka! po centru Zagreba, on je zaista najuspješniji ministar. U usporedbi s recimo ministrom Pankretićem, kojeg od traktora spašava 'krizni pregovarački tim', Primorac je zaista Sanaderov 'as u rukavu' kada se treba pozvati na uglađenost, spominjati akademske teme i, što je na kraju glavi cilj, u ružičasto obojati sivilo realnosti.

Uz sve to, kao i brojne druge 'sitnice' iz Primorčeve ministarske karijere, spomenimo samo sukobe s rijetkim domaćim akademskim autoritetima Radmanom i Đikićem, jasno je zašto premijer ne želi ostavku takvog ministra znanosti, ali ipak će se, čini se, sve svesti na političke igre, osnosno odluku tko će sjesti u koju fotelju. Kako god bilo, premijer i ministar se za svoje karijere ne moraju brinuti, dok će oni koji im svojim radom osiguravaju sve povlastice i plaće opet ostati sa starom dobrom - figom.