Michelangelo u vrtlogu teorije urote

Michelangelova Sikstinska kapela inspirirala je i fascinirala milijune ljudi, ali nitko tko je izvijao vrat diveći se ‘božanski inspiriranim’ djelom, ne shvaća da je nastalo iz rivalstva i ljubomore.

Pet stoljeća nakon što je umjetnik potpisao ugovor da oslika papinu privatnu kapelu u Vatikanu s prizorima iz Knjige postanka, istinita priča o tome kako je Michelangelo došao na ideju za stvaranje jednog od svojih najvećih djela može biti ispričano.

Teorija zavjere

Veliki majstor je dobio posao ne znajući da je bio meta zavjere Donata Bramantea, arhitekta bazilike sv. Petra, i slikara Rafaela koji je uvjerio papu Julija II. da uzme Michelangela, kipara s malo slikarskog iskustva, da oslika strop Sikstinske kapele.

Tašte zvijezdePovjesničari umjetnosti vjeruju da je Bramanteova i Rafaelova mržnja prema Michelangelu potekla iz majstorova neslaganja s njihovim prijateljem da Vincijem. Zvijezde svoga doba, Michelangelo i Leonardo bili su nevjerojatno tašti i nisu propuštali prilike da kritiziraju jedan drugoga. 

Oni su vjerovali kako će Michelangelo loše odraditi posao i biti zauvijek ponižen. Povjesničari umjetnosti vjeruju kako je Bramanteova i Rafaelova mržnja prema Michelangelu potekla iz majstorova neslaganja s njihovim prijateljem Leonardom da Vincijem. Zvijezde svoga doba, Michelangelo i Leonardo bili su nevjerojatno tašti i  nisu propuštali prilike da kritiziraju jedan drugoga.

Papin pritisak

U prilog tome govori i rukopis Giorgia Vasarija, kolege umjetnika koji je tvrdio kako je Michelangelo želio odbiti posao, čak predlažući Rafaela, ali  pod papinim pritiskom bio je prisiljen pristati.

Njegov dovršeni rad imao je nevjerojatan efekt na njegove mučitelje. Vasari je kasnije napisao da je Bramante koji je imao ključeve kapele, pustio Rafaela da pregleda slike. Kad ih je vidio, Rafael je otišao u crkvu koju je tada oslikavao i sastrugao svoje freske sa zidova.