Kronologija Berlinskog zida

1945: Njemačka je podijeljena na 4 okupacijske zone - francusku, britansku, američku i sovjetsku

23. svibanj 1949.: Britanska, francuska i američka zona postaju Savezna republika Njemačka

7. listopad 1949.: Sovjetska zona postaje Demokratska republika Njemačka

15. lipanj 1961.: Walter Ulbricht, predsjednik DR Njemačke izjavljuje: ˝Nitko nema namjeru graditi zid.˝

12. i 13. Kolovoz 1961.: Oko 15.000 istočnonjemačkih policajaca i vojnika podiže Berlinski zid. Do rujna iste godine oko 400 civila bježi u zapadni Berlin.

Lipanj 1963.: Američki predsjednik John F. Kennedy održao poznati govor ˝Ich bin ein Berliner˝. Iste godine DR Njemačka dopušta Nijemcima iz SR Njemačke korištenje službene propusnice kako bi mogli posjećivati rodbinu.

1970-te: Istočna Njemačka dopušta određenim građanima, posebice umirovljenicima, putovanje u Zapadnu Njemačku.

11. rujan 1989.: Mađarska je otvorila granicu prema Austriji, dozvoljavajući tisućama građana DR Njemačke da pobjegnu na zapad.

Studeni 1989.: Masovni prebjezi građana Istočne Njemačke u prašku ambasadu SR Njemačke, od kuda se nadaju pobijeći  na zapad.

9. studeni 1989.: Vlada DR Njemačke dozvoljava građanima putovanje u Zapadnu Njemačku. Istu večer pada Berlinski zid. Između 125 i 238 ljudi, ovisno o izvoru, ubijeno je pokušavajući preći Berlinski zid i pobjeći na zapad. Među njima je i dvoje djece. Posljednja žrtva bio je Chris Gueffroy, ubijen 6.2. 1989., nakon što mu je prijatelj rekao da je povučena naredba da čuvari pucaju.

3. listopad 1990.: Njemačka je ujedinjena, a ovaj datum postaje nacionalni praznik.