Kritika filma Epizoda u životu berača željeza

U romskom naselju Poljice u blizini Tuzle živjeli su Senada i Nazif te njihove dvije slatke i brbljive kćeri, Sandra i Šemsa. Nazif je za vrijeme rata četiri godine proveo u Armiji BiH i izgubio brata, a sada obitelj prehranjuje skupljajući i preprodajući željezo koje nađe na smetlištu.

Jednoga dana, vraćajući se s „posla", zatekne Senadu u bolovima, hitno je vozi u bolnicu gdje joj dijagnosticiraju spontani pobačaj. Potrebno je još izvršiti i kiretažu, no budući da Nazif i Senada nemaju zdravstveno osiguranje, prije operacije moraju uplatiti 980 bosanskih maraka, otprilike 500 eura. Za njih to je nemoguća cifra, uostalom upravo će im tih dana isključiti i struju jer je nisu platili, a molbe ne pomažu. Nema uplatnice, nema operacije.

Za ovaj strašan slučaj koji je opravdano prerastao u nacionalnu sramotu, bosanski oskarovac Danis Tanović (Ničija zemlja) doznao je iz medija te ih je otišao upoznati. Proveo je neko vrijeme s obitelji i uspio ih uvjeriti da u filmu odglume sami sebe. Rezultat je snažna dokumentarna drama snimljena za nevjerojatnih 17 tisuća eura koja je osvojila dva Srebrna medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu, za film i za glavnu mušku ulogu.

Cijeli tekst o filmu Epizoda u životu berača željeza možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.