Klimatske štete su novi udar na javne financije EU i proračune

Klimatske štete kao novi, trajni teret za javne financije Europske unije

Dugo se vremena o ekstremnim vremenskim prilikama razmišljalo kao o skupim, ali izoliranim incidentima. Međutim, sušna ljeta, razorni šumski požari u jugozapadnoj Europi te povijesne poplave jasno pokazuju da su prirodne katastrofe postale nova ekonomska realnost. Klimatske štete službeno su prerasle u sustavan i težak teret za javne financije država članica Europske unije, stvarajući ozbiljan pritisak na proračune koji su već opterećeni izdacima za obranu i starenjem stanovništva.

Prema službenim podacima koje je objavila Europska agencija za okoliš (EEA), ekstremni klimatski uvjeti uzrokovali su u EU-u gubitak od nevjerojatne 822 milijarde eura u razdoblju od 1980. do 2024. godine. Ono što najviše zabrinjava ekonomsku struku jest činjenica da je čak četvrtina tog iznosa zabilježena u samo posljednje četiri godine. Katastrofe više nisu iznimka, već redovita proračunska stavka.

Problem neosiguranih gubitaka: država plaća račun

Glavni razlog zašto klimatske promjene izravno ugrožavaju stabilnost javnih financija leži u takozvanom "jazu u osiguranju". Procjene pokazuju da je tek jedna četvrtina svih ekonomskih gubitaka uzrokovanih klimatskim nepogodama u EU-u pokrivena osiguranjem. U pojedinim ranjivim zemljama taj postotak iznosi skromnih pet posto.

Kada privatni sektor ne osigurava imovinu, teret obnove automatski pada na leđa poreznih obveznika i državnih blagajni. Analitičari uglednog ekonomskog think tanka Bruegel slikovito su to prikazali na primjeru poplava: dok je u Belgiji većinu šteta pokrilo privatno osiguranje, Njemačka je morala izdvojiti čak 30 milijardi eura iz javnih sredstava za sanaciju. Slično tome, obnova nakon katastrofalnih poplava u Španjolskoj odnosi oko 0,7 postotnih bodova BDP-a. Uz prosječni javni deficit eurozone koji se već kreće oko kritičnih tri posto BDP-a, prostor za ovakve izvanredne troškove iznimno je skučen.

Zamka investicija u prilagodbu i politički kompromisi

Financijski stručnjaci iz agencija poput Fitch Ratings i investicijskih kuća upozoravaju da bi klimatske nepogode pojedine zemlje mogle redovito stajati između jedan i dva posto BDP-a godišnje. To stvara opasne političke i ekonomske kompromise. Ako država mora trošiti milijarde na hitnu sanaciju srušenih mostova i poplavljenih naselja, preostaje joj znatno manje novca za zdravstvo, obrazovanje ili dugoročne strukturne reforme.

Sveučilište u Oxfordu definiralo je ovaj fenomen kao "zamku ulaganja u prilagodbu". Države ulaze u začarani krug u kojem ponovljene katastrofe neprestano podižu javni dug, oduzimajući kapital koji je trebao biti uložen u preventivne mjere zaštite.

Kako spasiti europske proračune?

Izlaz iz ove proračunske krize zahtijeva hitne i radikalne korake na razini cijele Unije:

• Zelene preventivne investicije: pokazalo se da ulaganje u otpornost infrastrukture donosi dugoročne uštede; preventivne investicije mogu spriječiti višestruko veće ekonomske gubitke.

• Javno-privatni programi reosiguranja: Europska središnja banka (ECB) predlaže udruživanje privatnih rizika uz potporu posebnog fonda EU-a za financiranje katastrofa.

• Obveznice za katastrofe (Catastrophe Bonds): države aktivno razmatraju privlačenje privatnog kapitala kroz specijalizirane vrijednosne papire koji prebacuju rizik na financijska tržišta.

Klimatska kriza više nije samo ekološki ili moralni problem, već izravna prijetnja fiskalnoj stabilnosti Europe. Bez brze transformacije modela osiguranja i masovnih ulaganja u preventivu, europske će javne financije trajno ostati zarobljenik vremenskih ekstrema.