Klimatske promjene i poljoprivreda

Monokulturna, intenzivna poljoprivreda stvara brojne izazove za okoliš, uključujući otjecanje viška hranjivih tvari iz tla, upotrebu kemijskih pesticida koji to uzrokuju; zatim gubitak bioraznolikosti i emitiranje stakleničkih plinova.

"Suzbijanje ovih negativnih učinaka poljoprivrede uz istovremeno prehranjivanje rastuće globalne populacije već je golemi izazov koji će vjerojatno biti pogoršan klimatskim promjenama". Zaključak je to studije koju su proveli Yang i suradnici na temu interakcija između klimatskih promjena i poljoprivrede. Istraživanje je pokazalo da su najveći izazovi tek pred nama.

Štete za okoliš

Znanstvenici očekuju da će opisani utjecaj poljoprivrede još više štetiti okolišu. Ne jer je to neizbježno, već jer će "sve veća i bogatija globalna populacija vjerojatno zahtijevati više poljoprivrednih proizvoda, uključujući hranu, stočnu hranu, vlakna i biogoriva". Dakle, primarni razlog daljnjem nanošenju štete je ekonomski, ne ekološki, biološki ili nešto treće.

Rad kojeg ovdje prenosimo, Yanga i suradnika, predstavlja "sintezu načina na koji bi klimatske promjene mogle pojačati utjecaje poljoprivrede na okoliš, od povećanja emisija stakleničkih plinova, korištenja i nestašice vode, erozije tla, onečišćenja dušikom i fosforom; izbijanja štetočina i upotrebe pesticida; te onečišćenja i gubitka bioraznolikosti".

Yang i suradnici u svojoj su sintezi našli nekoliko važnih rezultata. Klimatske promjene će vjerojatno pogoršati već velike utjecaje poljoprivredne proizvodnje na okoliš. Zatim će to utjecati na smanjenje poljoprivredne produktivnosti. Očekuje se da će klimatske promjene izazvati smanjenje učinkovitosti "agrokemikalija" (pesticida) te njihovu povećanu prisutnost u okolišu. Potom će se povećati prisutnost nametnika i bolesti na usjevima što će također biti praćeno erozijom plodnog tla.

Krčenje zemljišta

Ovaj kauzalni lanac će onda dovesti do novog i povećanog krčenja zemljišta, što je proces koji, poznato je, dovodi do izumiranja vrsta i manje mogućnosti skladištenja stakleničkih plinova putem stabala u tlo. Ovaj proces nužno uključuje i pokušaj zadržavanja prinosa povećanjem upotrebe pesticida. I krug onda počinje ispočetka. Gotovo je nevjerojatno da bolest liječimo onime što je uopće izazvalo bolest. No, to je upravo ono što vidimo u poljoprivredi.

"Poljoprivreda već čini gotovo četvrtinu globalnih emisija stakleničkih plinova, a odgovor poljoprivrede na klimatske promjene mogao bi stvoriti snažnu pozitivnu povratnu spregu stakleničkih plinova na više načina", upozoravaju Yang i suradnici.

"Klimatske promjene mogle bi izravno intenzivirati poljoprivredne emisije stakleničkih plinova-na primjer, povećanjem emisija CH4 iz rižinih polja, emisija N2O iz tla i emisija CO2 od krčenja zemljišta i obrade tla. Također bi moglo neizravno potaknuti više emisija stakleničkih plinova-na primjer, ako je potrebno više agrokemikalija da se nadoknadi njihova smanjena učinkovitost; ako vlada suša zahtijevaju više energije i ugljika te intenzivnije navodnjavanje; ili ako veći gubici hranjivih tvari s poljoprivrednih polja potiču više biogenih emisija stakleničkih plinova u vodenim sustavima. Ovi povratni učinci klime i poljoprivrede zahtijevaju povećanu pozornost", smatraju Yang i suradnici.

"Izazovi koje postavljaju klimatske promjene zahtijevaju ubrzano usvajanje praksi i tehnologija koje poboljšavaju ekološku održivost poljoprivrede i otpornost na klimatske promjene, posebno onih koje mogu istodobno donijeti višestruke koristi, poput diverzifikacije i integriranog upravljanja plodnošću tla. Međutim, socioekonomske prepreke sprječavaju usvajanje održivih praksi i tehnologija".

Najvažniji zaključak ove studije je da su prepreke pozitivnim promjenama socioekonomske u prirodi, a ne tehnološke ili klimatske. Dakle, faktori su društveni i u društvu se moraju rješavati, nikakve nove tehnologije neće nam pomoći s pitanjem kolektivne buduće sposobnosti proizvodnje dovoljnih količina hrane.