Kako se nosimo sa svojim mislima?

Razmišljanje, prepuštanje mislima, odmor... sve su to aktivnosti koje stalno zazivamo, tvrdeći da nemamo vremena za njih, no u stvarnosti je situacija potpuno drugačija - ljudi bi radili bilo što, samo da ne budu prepušteni svojim mislima.

Nova studija, objavljena u časopisu Journal of Personality and Social Psychology proučavala je bi li svugdje u svijetu odgovor bio isti, odnosno na koji se način ljudi nose sa svojim mislilma.

Znanstvenici predvođeni Nicholasom Buttrickom sa Sveučilišta Virginia proučavali su koliko su ljudi skloni sudjelovati u samotnim aktivnostima u 11 zemalja svijeta (Belgiji, Brazilu, Kostariki, Japanu, Koreji, Maleziji, Portugalu, Srbiji, Turskoj, SAD-u, Arapskim Emiratima).

Pokazalo se da je svugdje slično - svi mi ćemo se radije baviti nečime, nego biti sami sa sobom. 

Sudionici (njih 2,557) su bili podijeljeni u dvije skupine. Jedna je bila zamoljena da provede deset do 15 minuta razmišljajući ili čineći bilo što sa svojim mislima (ako se možemo tako izraziti), dok se druga zabavljala gledajući televiziju, surfajući ili čitajući knjigu.

Svi su morali biti sami tijekom eksperimenta. 

Nakon isteka tih 15 minuta znanstvenici su zatražili od volontera da ocijene razinu uživanja, zabave i dosade.

Većina ispitanika iz svih zemalja radije bi odabrala baviti se samotnim aktivnostima (knjiga TV, internet), nego razmišljati. Ta je razlika bila najizraženija između Belgijaca i Amerikanaca, a najmanje izražena između Amerikanaca i Srba. Amerikanci se najmanje žele baviti svojim mislima. 

Nadalje, užitak koji je proizašao iz razmišljanja bio je najveći u Kostariki i Srbiji (no i dalje značajno niži od uživanja u drugim aktivnostima). 

Sve u svemu, nismo baš neko društvo...