Još nije kasno!

Oni su neumorni kreatori našeg životnog prostora - zraka, vode i zemlje. No, sada su ugroženi. Izumiranje milijuna biljnih i životinjskih vrsta, do kojeg dolazi negativnim utjecajem čovjeka na prirodu, u konačnici ugrožava život ljudi na Zemlji i to u istim razmjerima kao i klimatske promjene. To je prošlog tjedna na konferenciji u Parizu izjavio Robert Watson, šef UN-ove agencije za očuvanje biološke raznovrsnosti. Znanstvenici su podnijeli izvještaj o stanju ekološkog sustava i globalne biološke raznovrsnosti. "Ako se nastavi ovo izumiranje, to će potkopati našu sposobnost za borbu protiv siromaštva, sigurnost naših zaliha vode i hrane, naše zdravlje", stoji u dokumentu.

Izvještaj, prvi ove vrste od 2005. godine, objavili su suradnici Panela za biodiverzitet i ekosustav (Intergovernmental Panel on Biodiversity and Ecosystem Services, skraćeno IPBES) u ponedjeljak 6.5.2019. U njemu je obuhvaćen rad 400 stručnjaka, i on odaje sumornu sliku kada je u pitanju budućnost čovječanstva.

Tako se navodi da je do sada nezapamćeno i ubrzano odumiranje prirodnih eko-sustava u posljednjih 50 godina izazvano promjenama na zemlji i u moru, zagađenjem, masovnim ulovom koji dovodi do istrjebljenja flore i faune, promjenom klime i stvaranjem invazivnih biljnih i životinjskih vrsta. Ovih pet negativnih faktora pospješuju ustaljene norme društvenog ponašanja koje sežu od pretjeranog konzumiranja do političkog djelovanja i ciljanog usmjeravanja ljudi na konzumiranje.

Razaranje ekosustava ne ugrožava samo napredak čovječanstva već potkopava 35 od 44 ciljeva UN-a u pogledu samoodrživog razvoja, kažu autori izvještaja.

Diplomati iz 130 zemalja su se sastali u Parizu, kako bi usuglasili stavove i konačni izvještaj predali onima koji donose političke odluke u svijetu. "Zaštita neprocjenjivo vrijednih dobara prirode za ljude će biti odlučujući izazov tijekom idućih desetljeća", naglasio je Watson.

Zašto je važan biodiverzitet?

Riječ biodiverzitet odnosi se na raznolikost života na planeti Zemlji. Definicija obuhvaća ne samo biljne i životinjske vrste koje možemo vidjeti - već i minijaturne gene, bakterije, biljke i životinje pa sve do velikih ekosustav poput prašuma Amazone i najvećeg koralnog grebena na svijetu Great Barrier Reef u Tihom oceanu. Na svijetu je identificirano 1,5 milijuna biljnih i životinjskih vrsta, ali znanstvenici polaze od toga da njihov stvarni broj seže skoro do deset milijuna ili možda čak i do dvije milijarde. Neki mikroorganizmi su tako sićušni da se mogu identificirati samo putem DNK.

"Kada spomenete riječ biodiverzitet, najprije pomislite na tigrove i polarne medvjede ", kaže Rebecca Shaw, vodeća stručnjakinja instituta World Wildlife Fund (WWF). "Te su vrste jako važne ali isto tako važni su i organizmi koji se ne mogu vidjeti golim okom."

Pčele nam daju med, polen, pčelinji vosak i ono što je jako bitno je da sudjeluju u samom procesu oprašivanja biljaka. Biljke opet fotosintezom pretvaraju ugljični dioksid u kisik. Bez njih bi puno teže npr. proces stvaranja kisika, potrebnog za život ljudi na Zemlji. No, čovječanstvu štete i drugi gubici koji nisu tako vidljivi, poput nestanka ljekovitog bilja i mangrove, koji štite obale rijeka i mora.

Obzirom da organizmi i biljne i životinjske vrste ovise jedni od drugih, izumiranje samo jedne vrste dovoljno je da prouzroči velike i štetne promjene u cijelom sustavu. Tako smanjenje broja kišnih glista, gljiva ili zemljanih mikroba smanjuje količinu recikliranih hranljivih materija u zemlji i povećava broj rupa, što onemogućava kišnici da se zadrži na površini i na taj način opskrbi vodom biljni svijet. A ako nema biljaka, ljudi ih ne mogu koristiti, s njima se liječiti i hraniti.

"Ne obaziremo se na prirodu", kaže Shaw. "Ne mislimo na sve te kompleksne uzročno-posljedične veze u ekosustavu i uzajamna djelovanja. Uz to unosimo u zemlju umjetna gnojiva i pesticide, ne misleći na buduće generacije - pa to je potpuno suludo!"

Izvještaj UN-a je pokazao da je čak jednoj četvrtini biljnih i životinjskih vrsta prijeti izumiranje - a mnogima od njih, ukoliko se hitno ne poduzmu protumjere, prijeti nestanak u nekoliko idućih desetljeća.

Zašto to šteti ljudima?

Ako se mjeri biomasa, onda čovjek predstavlja svega 0,01% u globalnom biodiverzitetu. Pa ipak mu je „uspjelo" ugroziti biljne i životinjske vrste u velikim razmjerima. Čovjek je, stoji u izvještaju, uništio šume, zagadio rijeke, masovnim ulovom iskorijenio ribu i plodove mora iz oceana, poubijao korisne insekte i povrijedio prirodu na niz drugih načina, kako bi došao do željenih resursa.

"Samo priroda omogućava razvoj čovječanstva. Ali naša beskonačna potražnja za resursima ubrzava stopu izumiranja biljnih i životinjskih vrsta i uništava ekosustave na Zemlji", izjavio je Joyce Msuya, potpredsjednik UN-ovog programa za zaštitu čovjekove sredine.

Izvještaj UN-a zaključuje i ovo:

- djelovanjem čovjeka zabilježene su bitne promjene koje se odnose na dvije trećine čovjekove okoline

- stopa globalnog izumiranja biljnih i životinjskih vrsta danas je u prosjeku tri do deset puta veća nego u posljednjih 10 milijuna godina

- više od trećine zemlje i skoro 75% izvora vode koristi se u agronomiji i i stočarstvu

Svega devet biljnih vrsta danas čini dvije trećine svjetske žetve. Zemlja je ugrožena erozijom tla, urbanizacijom ili sječom šuma. Intenzivnom poljoprivredom se uništava biološka raznolikost i prostor za život divljih životinja. Rezultat uništavanja zemlje i šuma su poplave i sve manje zaliha pitke vode. Promjena klime razara ekološke sustave, a iskorjenjivanje šuma smanjuje količinu raspoloživog kisika.

Jedna studija koju je proveo magazin Science pokazala je, čak kada bi se zemlje svijeta pridržavale dozvoljenih emisija ugljičnog dioksida, da bi 49% insekata i 44% biljaka do 2100. godine izgubilo preko polovine svog životnog prostora na Zemlji.

Kako zaustaviti izumiranje flore i faune?

I pored toga što su neki problemi poznati desetljećima, znanstvenici imaju poteškoće da javnosti demonstriraju koliko se hitno mora djelovati protiv uništavanja prirode. Zato su potrebne hitne i "transformacijske političke promjene", stoji u izvještaju. Političari moraju dati stimulanse za samo-održivost u oblasti poljoprivredne proizvodnje, ograničiti kvote ulova i donijeti mjere za održivu politiku u oblasti vodoprivrede, zahtijevaju stručnjaci. Ali, kako oni zaključuju, i svijest potrošača se mora promijeniti. Kako bi se zaustavilo dalje uništavanje ekosustava, oni trebaju smanjiti konzumacija mesa i kupovati ribu koja dolazi iz održivih izvora

Još nije kasno, ali samo kada bi svi i na svim razinama - od najviše do najniže - počeli na tome i raditi, zaključuje Robert Watson, šef UN-ove agencije za očuvanje biološke raznovrsnosti.