Jesmo li doista ono što čitamo?

Ukoliko se volite poistovjećivati s likovima iz omiljenog romana, veliki su izgledi da biste mogli postati poput njih, stoji u najnovijem američkom istraživanju o utjecaju proznih djela na psihu, prenosi Hina.

Američki znanstvenici utvrdili su da 'uranjanje' u prozno djelo može utjecati na vaše ponašanje i misli koje su mogu metamorfozirati kako bi odgovarale onome vašeg omiljenog lika. Znanstvenici vjeruju da nas fiktivni likovi mogu promijeniti na bolje, prenosi američka mreža msnbc.

Kad se vežete uz lik Atticusa Fincha iz kultnog romana "Ubiti pticu rugalicu" američke spisateljice Harper Lee više se fokusirate na etično ponašanje, kaže voditelj istraživanja Geoff Kaufman s američkog Dartmouth Collegea.

No, upozorava, romani mogu imati i tamnu stranu podsjećajući na američkog Psiha. "Lik je vrlo karizmatičan i privlačan no on je serijski ubojica. U mjeri u kojoj se vežete uz njega nastojite razumjeti ili opravdati njegova djela", kaže Kaufman.

Znanstveni tim utvrdio je da proživljavanje likova iz romana može dovesti do stvarnih promjena u životu čitatelja, no nije utvrdio koliko dugo traju te promjene.

Kaufman vjeruje da romani mogu mijenjati život. "Ukoliko imate duboku vezu s likovima to može imati trajni učinak. Može vas nadahnuti da ponovno nešto pročitate i nakon toga je učinak osnažen".

Znanstvenici su u prvom testu utvrdili da je vjerojatnost da se čitatelji priče o čovjeku koji je svladao mnoge zapreke kako bi izašao na izbore i sami u sljedećim danima odazovu pozivu na birališta puno veća u odnosu na čitatelje drugih djela.

U drugom testu ispitanici su podijeljeni u dvije skupine u kojoj je prva čitala priču o heroju za kojeg se tek na kraju otkriva njegova homoseksualnost dok je drugoj skupini taj podatak bio otkriven već na početku priče. Utvrđeno je da je puno pozitivnije stajalište prema homoseksualnoj populaciji bilo zabilježeno u prvoj skupini.

To je zato što su upoznali lik i vezali se uz njega prije nego što se njihov doživljaj mogao zamagliti stereotipima prema homoseksualcima, objašnjava Kaufman. Oni koji su od početka znali za njegovu seksualnu orijentaciju nisu se s njim poistovjećivali zbog stereotipa koji je uspostavio distancu između čitatelja i lika, objašnjava američki znanstvenik.

Kaufman vjeruje da taj učinak imaju samo pisana djela ali ne i filmovi u kojima smo od početka postavljeni u jasnu ulogu promatrača.