JEDRA Mate CROate u vrbovečkoj knjižnici i čitaonici

Mata CROata, akademski kipar  nedavno se je predstavio samostalnom izložbom iz novijeg opusa u Knjižnici i čitaonici u Vrbovcu, odabravši za ovu prigodu više radova nastalih u posljednje vrijeme, naravno, s temeljnim i prepoznatljivim motivom jedra.

Jedro Mate CROate nosi u sebi, u svom materijalu, u raznovrsnom kamenu, sva ona obilježja što mu ga je nametnulo vrijeme i priroda, a to je muka i napor, nevolja i bol, snaga i plovidba, oblaci, bure, vjetrovi i more, more za koje se nikada sa sigurnošću ne može reći kakvo će biti u idućem času, hoće li biti pomorcu, ribaru dobrostivo ili ne.

To čvrsto jedro od hrapavog platna, napuhnuto vjetrom, juri i sječe valove, klizi, jedva dodirujući more, lelujaći između kruna valova, plešući svoj stoljetni ples, s vjetrom u naručju, s mislima i nadama, samo stići do one druge obale, na kraj mora, u mir.

To čvrsto jedro od hrapavog platna i opet se zahvaljuje srčanom pramcu i nepokolebljivoj i odanoj krmi s kormilom, jarbolu i veslima i gospodaru vjetrova jer samo ga je par puta ozbiljnije pogurnuo, u leđa i ostavio samoga na uskomešanom plavilu i bijelim prskavim brazdama.

To čvrsto jedro od hrapavog platna šutke se zahvaljuje i glasu i glavi koja ga je vodila kroz neveru i sve ih onako, skupa, mokre i umorne, privezala na obali i otišla svojim poslom na kopno.

Ta vjekovna priča koju tako emotivno pričaju jedra Mate CROate valja vidjeti i doživjeti, opipati tu grubu ili zaglađenu površinu kamenog jedra i pričekati dok tvrdi kamen ne progovori.

Niz novih kamenih jedara u Vrbovcu pružaju dovoljno dubok uvid u opus Mate CROate, u istraživanje različitih vrsta većinom latinskih jedara u mnogobrojnim inačicama i doista se ta jedra doimaju kao da su jednom, ipak plovila i nadimala se od vjetra, mokra od valova a sada ih je netko smanjio ali i donekle sačuvao njihov izvorni oblik.

Jedra su okamenila, more je nestalo, nema ni vjetra, samo sjećanje na plovidbu traje.