Jedinstvenost umjetničkog prostora Krešimira Ivića

Krešimir Ivić, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar, dugi je niz godina nazočan na aktualnoj umjetničkoj sceni, redovito izlažući na brojnim samostalnim izložbama, predstavljajući svoj bogati koloristički opus vrlo specifičnog i karakterističnog rukopisa,niz ciklusa krajobraza, gradskih veduta, aktova.

Jednako tako Krešimir Ivić je poznati hrvatski glazbenik, sudjelovao je u radu nekoliko popularnih glazbenih grupa, u razdoblju od više desetaka godina a da bi se u posljednje vrijeme posvetio sviranju u vlastitom jazz triju, izvodeći većinom jazz standarde.

Nedavno je u svome domu, u Bosanskoj ulici, u u kući u kojoj živi, uredio prostor u prizemlju i u nekoliko prostorija predstavio svoju najnoviju slikarsku produkciju s odabranim radovima iz prošlih razdoblja, izloživši niz ulja i akrila na platnu ili na velikim formatima papira i kartona, kako bi se mogao dobiti kvalitetan uvid u opus umjetnika i u njegove sadašnje artističke preokupacije. I doista, zidovi ovih prostora tapetirani su mnogim platnima i papirima, osobito se ističe crvena boja, koju u posljednje vrijeme slikar ozbiljo proučava, istražujući kroz slikarske postupke njezine mogućnosti i njezinu nedvojbenu temeljnost.

Odmah do galerijskog prostora, Ivić je uredio i opremio potrebnom opremom glazbeni studio predviđenom za muziciranje, snimanje i slušanje glazbe, brojnim uređajima, klavijaturama, gitarama, kontrabasom ( koga izvrsno svira u jazz ansamblu ),

Krešimir Ivić ističe , kako je riječ o privatnom prostoru, predviđenom za druženja, razgovore o slikarstvu i glazbi, posebice upozoravajući kako je riječ o jedinstvenosti dva, samo naizgledna razdvojena i samostalna prostora jer je on je sam i slikar i glazbenik i tako je i ovaj prostor sačinjen od dva dijela, cjelina,postaje jedinstven slikarsko glazbeni prostor za okupljanje dugogodišnjih znanaca i prijatelja, koji većinom imaju slične, ali ne iste stavove i ideje općenito o umjetnost i danas i kroz proteklo vrijeme.

Prožimanje različitih umjetnosti, slikarstva i glazbe, samo ističe njezinu iznimnu poziciju segmenata kulture pa i u ovakvim privatnim druženjima i okupljanjima.

Naravno takva su okupljanja idealna i za kontakt s novim djelima iz atelijera ali i za zajedničko uživanje u muziciranju, znajući kako kultura i u ovakvom obliku nema alternativu.

Krešimir Ivić ima tu rijetku sreću, baveći se i glazbom i slikarstvom,jedino ne znajući što je najprije, slikar ili glazbenik, mada mi se čini kako je to nevažno, ionako sve to potječe od samo jednog čovjeka.