Jack Ryan: Poziv iz sjene - tanak pamfletić, solidan filmić

Ah, Jack Ryan, taj simpatični maneken „imperijalizma s ljudskim likom" nikako da zaživi kao bona fide blockbusterska franšiza. Ekranizacije u milijunskim tiražama prodavanih špijunskih trilera nedavno preminulog Toma Clancya zapravo su uvijek jako dobro prolazile u kinima, ali su Ryana u četiri filma glumila tri različita glumca.

Vjerojatno najbolji film među njima bio je „Lov na Crveni oktobar" Johna McTiernana iz 1990., gdje je Ryana utjelovio tada još mlađahni Alec Baldwin, korektnu bila i oba filma s Harrisonom Fordom („Patriot Games" iz 1992. i „Clear And Present Danger" iz 1994., oba u režiji Australca Phillipa Noycea), a nije loš bio ni posljednji, „The Sum OF All Fears" (2001.) Phila Aldena Robinsona s Benom Affleckom.

Franšiza je dakle mirovala skoro 13 godina a priča kojom ju oživljuju nije bazirana na Clancyevom romanu, iako ih još ima još pet filmski netaknutih u kojima je Jack Ryan glavni junak (kao i još nekoliko gdje se samo pojavljuje) nego na originalnom scenariju uglednog Davida Koeppa („The Paper", „Carlitov način", zadnji Indiana Jones...) i debitanta Adama Cozada.

Naravno, momci su vrlo spretno „uhvatili" Clancyevu reakcionarnu vibru po kojoj je CIA anđeoska udruga dobrih momaka koji Ameriku i svijet čuvaju od naoružanih manijaka uvijek spremnih postaviti brdo dinamita pod stražnjicu „slobode" i demokracije.

No, sad kad smo Clancya i Ryana ideološki „raščlanili", moramo priznati i da su ponekad znali biti jako zabavni i uzbudljivi, i na papiru i na filmskoj vrpci. Takav je manje-više i Jack Ryan za 21. stoljeće, napet kao struna i politički anakron za poludit'...

Cijelu recenziju filma „Jack Ryan: Poziv iz sjene" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.

http://nemilosrdnigadovi.com/napet-ko-struna-politicki-anakron-za-popizdit/