« Biznis
objavljeno prije 2 mjeseca i 2 dana
ANALIZA

Investicije u LNG: skupo i glupo?

Europa ukapljenim plinom pokušava zamijeniti ruski plin. Milijarde eura se ulažu u terminale. Ali, to bi se moglo pokazati kao bacanje novca poreznih obveznika na nešto što šteti borbi protiv klimatskih promjena

Zapravo... ;)
Zapravo... ;) (Arhiva)
Više o

LNG terminal

,

investicija

,

LNG

Početkom ožujka, kad je već bjesnila ruska agresija u Ukrajini, šefica Europske komisije Ursula von der Leyen napravila je zanimljiv lapsus na Twitteru. Napisala je da se EU mora oslobodi „ovisnosti o fosilnim gorivima" i kao dobar primjer pohvalila Španjolsku s visokim udjelom obnovljive energije i - ukapljenog plina.

Problem je samo činjenica da je i ukapljeni plin (LNG) također fosilno gorivo. Ispumpava se iz zemlje, često spornom metodom frackinga. To je naravno poznato i von der Leyen, ali ona ipak uporno miješa LNG s obnovljivim izvorima energije. Uskoro bi se to moglo ispostaviti kao skupa zabuna za Europu.

Što sve treba izgraditi?

Prema nekim podacima, od početka rata u Ukrajini su isporuke ukapljenog plina u Europu povećane za 58 posto. Na građenje terminala za prihvat ukapljenog plina bacile su se najprije Njemačka, Italija i Grčka, ali i Irska, Francuska, Nizozemska i Poljska.

„U Europi se trenutno mnogo investira u LNG", kaže Paula di Mattia Peraire, analitičarka tržišta plina u ICIS-u, konzultantskoj kući koja se bavi tim biznisom. „Ako se svi projekti ostvare - radi se o petnaest njih do kraja 2024. - onda će kapacitet za pretvaranje ukapljenog plina u plinovito stanje biti povećan za 70 milijardi kubičnih metara godišnje."

Ali, nisu priobalni terminali za prihvat plina jedino usko grlo. Naime, plin se doprema tankerima koji prevoze i do 175.000 kubika ukapljenog plina - što se onda „transformira" u 90 milijuna kubika klasičnog plina. Da bi se zamijenilo 167 milijardi kubičnih metara ruskog plina godišnje, potrebno je dakle 1.800 tankerskih isporuka prema Europi godišnje, odnosno pet isporuka dnevno.

Prema računici Instituta za pomorsku privredu i logistiku iz Bremena, za to bi valjalo sagraditi 160 novih tankera. Ti divovski brodovi koštaju 220 milijuna dolara po komadu, pa bi ukupno nova flota koštala 35 milijardi dolara.

Ali ni tu nije kraj. Naime, za razliku od ruskog plina, ovaj ukapljeni bi kroz Europu tekao od zapada prema istoku, odnosno od obala Španjolske, Francuske i Nizozemske prema središnjoj i istočnoj Europi. Kako su plinovodi uglavnom građeni kao jednosmjerne ulice, u kojima plin može „teći" samo u jednom smjeru, to znači da bi valjalo graditi dodatne.

Vodik kao budućnost?

Svi ti skupi pothvati kose se zapravo s klimatskim ciljevima EU-a. Unije je zacrtala cilj da do 2050. postane klimatski neutralna, a Njemačka to planira postane i pet godina ranije. Ali, što više plina, to više emisija štetnih plinova.

„Nema smisla investirati u LNG, pogotovo u Europi", kaže Ganna Gladkik, stručnjakinja u Europskoj istraživačkoj mreži za energetiku. „Čak i Međunarodna agencija za energiju kaže da od danas više ne smije biti investicija u fosilna goriva. Samo tako možemo ostvariti klimatske ciljeve."

Rješenje bi trebali biti plinovi čija proizvodnja i spaljivanje ne opterećuju okoliš. Umjesto zemnog plina, to bi mogli biti amonijak i ukapljeni vodik.

„Političari prodaju priču da investicije u infrastrukturu za LNG nisu uzaludne jer ista infrastruktura može se koristiti kasnije za ukapljeni vodik koji više pogoduje okolišu", kaže Gladkik.

No, prema nekim stručnjacima, uopće nije jasno hoće li današnji plinovodi i terminali stvarno moći poslužiti i za vodik ili će morati u staro željezo. „Bit će potrebne znatne dodatne investicije", tvrdi Rainer Quitzow, istraživač Instituta za transformativno istraživanje održivosti u Potsdamu. Jer, kako kaže, vodik je znatno eksplozivniji pa traži druge legure i materijale.

Međunarodna agencija za obnovljive energije procjenjuje dodatne troškove za zamjenu pumpi, ventila, instrumenata i sigurnosnih sustava na do 20 posto troškova za LNG-terminale. Jer, vodik se mora hladi na minus 260 stupnjeva, dok ukapljeni plin ide na minus 160. Stoga su, kažu u Agenciji, današnji tankeri i terminali neupotrebljivi.

„Kad se sve to zna, rekla bih da se radi o neumjerenim investicijama", kritizira Gladkik europsku i posebno njemačku energetsku politiku.

Quitzow kaže da će u budućnosti biti teže napustiti plin jer „kad već imate terminale i postrojenja, teško je zaboraviti na njih upravo zato što su toliko koštali". Kako dodaje, od takve logike će stradati - Zemlja.

Ruski plin bolji za klimu?

LNG ima loše karte već i u usporedbi s klasičnim ruskim plinom. Ne samo da pri crpljenju u Rusiji nastaje manje štetnih emisija, već i komprimiranje plina u tekuće stanje i njegovo pretvaranje u plinovito troše oko četvrtinu energije same količine plina koja se prebacuje.

Uz to, što duži put tankera, to veća šteta po klimu. Recimo, prebacivanje iz Australije do Europe proizvodi pet puta veće emisije nego transport iz Alžira.

I u Moskvi polažu nade u ukapljeni plin. Jer, čak i da se rat u Ukrajini uskoro završi, za očekivati je da Europa iz političkih razloga neće više računati na ruske plinovode. Rusija zato planira terminale za LNG kako bi i sama prodavala ukapljeni plin kupcima posebno na Dalekom istoku.

Stručnjaci nisu sigurni mogu li Rusi sami ovladati tehnikom potrebnom za to. Dok traju sankcije, na pomoć i tehnologiju sa Zapada ne mogu računati.

Organizacije i lobisti za napuštanje fosilnih goriva računaju da Europi ne trebaju novi terminali ako ozbiljno misli s borbom protiv klimatskih promjena. U dvije analize se navodi da plan Europske komisije „Fit for 55" može kompenzirati 20 posto potreba za plinom. Dodatnih 45% bi se uštedjelo masovnim prelaskom na toplotne pumpe, izolacijom i obnovljivim izvorima energije.

Ostala bi trećina ruskog plina koju valja zamijeniti drugim plinom, a za to, kažu ove organizacije, dovoljna je i postojeća infrastruktura.

Znanstvenici i aktivisti dobili su podršku i s najvišeg mjesta. Nedavno je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres označio fosilne energije kao „promašenu investiciju gdje se milijarde daju za beskorisnu infrastrukturu". Države, rekao je on, moraju napuštati ugljen, naftu i plin jer je ovisnost o njima „ludilo" i „jamstvo uništenja".

Piše: Michel Penke, Julia Merk/DW
07.12.2022. 08:30:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh