Imaju li žabe i kokoši dušu?

On je pun poštovanja prema žabama ali i prema psima, mačkama, svinjama, kokošima. Uopće, prema svim životinjama. Oni su stvorovi božji baš kao i on sam. No, smiju li se bića s dušom onda uopće pretvarati u kotlete i objedovati? Smiju li se životinje jesti? Ovakva pitanja, budući da ih društvo sve češće postavlja, za katoličkog svećenika i zoologa, Rainera Hagencorda su očiti dokaz promjena.

„Čovječanstvo je  predugo vremena premalo razmišljalo o odnosu između mesnih kobasica i temeljnog načela kršćanstva koje glasi: poštuj sve što živi. Postoje ljudi kojima je njihov automobil toliko važan da će za njega platiti doista mnogo, no istodobno im je potpuno svejedno što se nalazi na pizzi ili u nekoj mesnoj kobasici. To je to nerazmišljanje i glupost koje me toliko ljute", kaže Hagencord.

I životinje imaju svoje dostojanstvo

Institut za teološku zoologiju u Münsteru, slično kao i teološka antropologija, bavi se teološkim priznanjem dostojanstva životinja. Riječ je o projektu koji ujedinjuje teologiju i zoologiju. „Namjera nam je ravnopravno razgovarati s prirodoslovcima i znanstvenicima. Priroda ne bi trebala biti samo jedna vrsta laboratorija, već bi se u obzir trebale uzeti i teologija i povijest filozofije", kaže Hagencord.

Vlasnici kućnih životinja već odavno tvrde da njihovi ljubimci imaju dušu

Minsterski biskup, Felix Genn, ovog je 50-godišnjeg svećenika oslobodio od drugih dužnosti kako bi imao dovoljno prostora baviti se samo ovim projektom. Ovaj potez u vremenima sveopće „nestašice" svećenika nije nešto što se razumije samo po sebi. No, Katolička crkva, koja se do sada uvijek u diskusijama oko masovnog uzgoja životinja i skandala s prodajom pokvarenog mesa, držala po strani, sada očigledno tako želi odaslati poseban signal. To i nije tako čudno, budući da ova tema u njemačkom društvu uopće dobiva sve više na značenju.

Hagencord navodi kako bi, da ima toliko vremena, gotovo svakog dana mogao držati predavanja na ovu temu. Pozivaju ga i visoke škole kao i razne građanske incijative. Jednom je ovaj „svećenik životinja" kako ga nazivaju, održao govor i pred njemačkim parlamentom. No, na svoju stranu želi ga pridobiti čak i jedna od najvećih njemačkih klaonica za jednu od svojih naklada. No, Hagencord je to odbio, iako je njegovom Institutu itekako potreban novac sponzora.

I Isus je jeo meso...

Rainer Hagencord je doduše vegetarijanac ali nije ideolog. „Vegetarijanstvo nije nužno preduvjet ozdravljenja duše jednog čovjeka koji traži Boga. Na, koncu, niti Isus nije bio vegetarijanac. Radi se samo o tome da meso ne smije biti nešto svakodnevno kao kruh, voće ili povrće. Mesni objed uvijek sadrži jednu spiritualnu, religioznu dimenziju", uvjeren je ovaj svećenik. Čarobna riječ njegovog zalaganja zapravo je jednostavno - poštovanje. To znači - tu i tamo nedjeljno pečenje ali uvijek svjesno s radošću i poštovanjem svih stvorova božjih.