Huanito Luksetić - i ja imam pravo na život, 4. dio

4. Postavljanje dijagnoze i liječenje službenom medicinom 

Liječnica opće prakse me hitno šalje na specijalistički očni pregled te na odjel neurologije u 
Rijeci gdje me nakon pregleda šalju na odjel otorinolaringologije i audiologu dr. Ivanu 
Benčiću gdje mi su utvrđuje Dg: neuronitis vestibularis lat.dex., paresis vestibularis lat. dex. te vertigo cervicogenes. Pripisuje mi terapiju lijekovima: Betaserc i Plibex.

Bježanje slike i vrtoglavice se stabiliziraju kroz tri do četiri mjeseca sa problemima ravnoteže te nastavljam s terapijom sve do ožujka 2006. godine. Bježanje slike s lijeva na desno i vrtoglavica nestaje kao i smetnje ravnoteže.

Prilikom kontakata sa liječnicima, opisujem i sve prijašnje simptome. Svi prijašnji simptomi kako sam i naveo svakih par mjeseci su dolazili i odlazili, ali uvijek jednim a neki i većim dijelom ostajali su sveprisutni.

2007. godine idem na redovne preglede i nastavljam sa propisanom terapijom od travnja dolistopada 2007. No svih tih godina nitko me ne šalje na MRI (magnetska rezonanca), gdje bi se više nego vjerojatno pokazalo mnoštvo lezija.

Kroz sve te godine radio sam u turizmu povezan sa privatnim smještajem i predivnim ljudima na Kvarneru i Istri.

U proljeće 2008. godine dobivam posao, noćnu smjenu na recepciji u „Novi Spa Hotels & Resort" Novi Vinodolski, istovremeno po danu još od 2006. radim na projektu za privatni smještaj kojeg sam razradio do najmanjeg detalja kako bi nastavio raditi ono što volim, uvijek dobrodošao kod dragih ljudi koji posjeduju kuće i apartmane za odmor.

2008. godine krajem srpnja ujutro se budim sa zamućenim vidom koji se kroz dva do tri dana manifestira u dvosliku, ali ipak idem na posao. Treći dan (moj slobodan dan) odlazim kod liječnice opće prakse koja me šalje 1.08.2008. hitno kod neurologa. Dolazim sa više simptoma: dvoslika (desno oko blokirano i oči mi izgledaju kao da gledam u križ), pogoršanje motorike i osjeta u desnoj ruci sa osjećajem težine, isto ali manje u lijevoj ruci, prisutna težina oko struka te u predjelu pojasa i neugodan osjećaj spazma u desnoj potkoljenici. Desna noga malo mi je kasnila no za mene je dvoslika bila više nego zastrašujuća i samo sam htio vidjeti normalno kao i prije. 

Do KBC-a Rijeka dovezao sam se autom, ni sam ne znam kako, ali tu me neurolog dr. 
David Bonifačić zadržava sa najboljim namjerama, ali mojim izborom. Moram naglasiti kako 
mi je taj čovjek svojim zdravstvenim savjetima prilikom boravka u KBC Rijeka od 2008. 
godine pa do danas doslovno spasio život i beskrajno sam mu zahvalan od srca i iz dna duše.

Ostajem u bolnici oko mjesec dana, odradio sam mnoštvo pregleda kao i 2 puta MRI i 
vađenje likvora. Dijagnoza SCLEROSIS MULTIPLEX (RR OBLIK) postavlja mi se nakon dvadesetak dana. Neurologinja dr. Licia Antonelli prepisuje mi modificiranu pulsnu kortikosteroidnu terapiju kroz ukupno deset dana: Solumedrol 500 mg prvih pet dana, Solumedrol 250 mg kroz sljedeća tri dana te Solumedrol 125 mg kroz sljedeća dva dana. Potom su mi pripisali Medrol koji sam postepeno kroz devet dana svaka tri dana umanjivao. Dok su mi davali pulsnu terapiju u KBC-u Rijeka iz dana u dan su me pitali da li mi je bolje, ali niti u jednom segmentu bilo kojeg simptoma zdravstveno stanje mi se nije popravljalo ni nano milimetra, pa ni kasnije kroz dodatnih devet dana kad sam otpušten iz bolnice.

Iako sam u bolnici od prvog dana prepričavao sve svoje prijašnje simptome koji su konstantno dolazili i odlazili, a neki poput gubitka osjeta ostajali, nisu svi bili evidentirani od strane specijaliste neurologa.

Nakon toga započinje moja „predivna" saga, put agonije i tuge, zbunjenost ali ostajem priseban i racionalan na putu kojem je tuga zagarantirana a radost postaje samo misao i san.

Za roditelje šok i strah. Iako beskrajno potresen, pokušavam ostati miran i sabran s obzirom na iskustvo simptoma od svoje 16. godine. Drugo mi nije ni preostalo. Za sve osjećaje u meni u to vrijeme ne postoje riječi koje bi ih opisale i približile nekom drugom koji me gleda, ali kao ni svih prijašnjih 14 godina. Nakon isteka Ugovora sa „Novi Spa Hotels & Resort" Novi Vinodolski od rujna 2008. godine prijavljen sam na Hrvatski zavod za zapošljavanje i primam naknadu do zaposlenja od 350.00 kuna mjesečno od Centra za socijalnu skrb.

Slijedi drugi dio puta, od beskrajne tuge do beskrajne radosti, pa opet beskrajne tuge i razočarenja.

Nakon mjesec dana boravka u bolnici u KBC-u Rijeka početkom rujna odlazim u KBC Zagreb na drugo mišljenje, gdje mi u to vrijeme prof. Vesna Brinar, glavna neurologinja u Hrvatskoj, nakon pregleda nalaza sa KBC-a Rijeka priopćava u majčinoj prisutnosti da mi nema pomoći. Moja majka se u nevjerici slama, ja instinktivno odgovaram da ću napraviti sve za svoje zdravlje.

Preporučila mi je neprovjerenu supstancu Campath za multiplu sklerozu ali kroz studiju u kojoj se još pokušava ustanoviti da li uopće pomaže ili odmaže. U prvi trenutak, iz neznanja pristajem na sve. Pristajem potpisati iako nisam ni uspio pročitati upute, ali piše da mogu odustati u bilo kojem trenutku. Kroz sljedećih par dana sa sveprisutnom dvoslikom i drugim simptomima pokušavam racionalno razmišljati jer čitam u ugovoru sve nuspojave koje su moguće, pa i smrt. Bio sam poprilično zbunjen zbog preporuke lijeka uslijed čije konzumacije je moguće otkazivanje vitalnih organa. 

 Odlučujem odustati.