Hrvoje Marko Peruzović izlaže u Grazu

Hrvoje Marko Peruzović, akademski slikar iz Zagreb istaknuti je suvremeni hrvatski likovni umjetnik, a nedavno je otvorio samostalnu izložbu u Grazu.

Gospodine Peruzović, nedavno ste u Grazu otvorili samostalnu izložbu. Što ste izložili i u kojoj galeriji?

Prije par mjeseci sam dobio poziv iz Galerije Stross, koja se nalazi u samom središtu Graza, i s velikim veseljem sam taj poziv prihvatio. Ovo nije prvi put da se predstavljam austrijskoj publici ali je prvi put da izlažem u Grazu. Izložio sam dvanaest slika većeg formata, rađenih akrilikom na platnu. Izdvojio sam različite motive iz nekoliko različitih ciklusa kako bih što zornije i potpunije prikazao svoj slikarski svijet. Izložba je zamišljena kao susret i svojevrsni dijalog slikarstva i fotografije, jer u drugom djelu galerije izlaže nizozemski fotograf Michael van Emde Boas.

Možemo li već govoriti o reakcijama javnosti, publike.

Reakcije posjetitelja su bile sjajne, oduševio ih je moj mediteranski kolorit. Na samom otvorenju ljudi su mi često postavljali različita pitanja, željeli su znati zašto sam naslikao određene motive i koja mi je bila namjera.

Što je ključ Vašeg pristupa motivu?

Postoje razni pristupi motivu i oni nisu uvijek isti. Često ovise o raspoloženju i o mojoj stalnoj sklonosti prema promjenama. No, ono što je u osnovi mog pristupa slici jest crtež. On je uvijek na neki način prisutan. Nekad je vidljiv a nekad samo naznačen. Nadalje, većina motiva u sebi sadrži određene simbolističke konotacije iz kojih se može puno toga isčitavati. Uz to, vrlo često ubacujem u svoje slike i određene elemente suvremene pop kulture.

Vaš je kolor snažan, no u isti mah, dojma sam i lagano prigušen, ambivalencija?

Boja je veliki izazov i neiscrpno polje istraživanja. Ona je uz crtež moja najbitnija odlika. Uvijek ponavljam kako je na moju paletu snažan utjecaj imalo razdoblje u kojem sam živio u Dalmaciji. Bitno mi je da se u mojim slikama osjeti svjetlost. Čak i one nešto mračnije slike imaju dijelove koji svijetle. Svjetlo bez tame ne bi bilo moguće.

U Vašem se radu mogu prepoznati određene karakteristike austrijskog slikarstva s početka 20.st.

To je točno, to je prije svega bečka secesija. Međutim, još je puno toga utjecalo na moj slikarski rukopis. Vjerujem da je to bila jedna od presudnih stvari zašto sam pozvan u Graz i zašto je publika vrlo emotivno reagirala na moje slike. Osjećaju to i kao dio svoje tradicije. Na kraju krajeva, ne tako davno, bili smo dio istog carstva.

Tko je vaš omiljeni umjetnik?

Zaista je teško odgovoriti na to pitanje. Svaki slikar ima neke svoje favorite. Riječ je o cijeloj plejadi svjetskih ali i hrvatskih umjetnika koji su prije svega bili majstori crtači. Osim toga, stalno otkrivam neka nova zanimljiva imena za koja ranije nisam znao. U tom smislu, Internet je zaista dragocjen. Nema sad smisla nabrajati dvadesetak ili tridesetak imena.

A tko je na Vas najviše utjecao?

Teško je i to reći. Odgovor je sličan kao i na prethodno pitanje. Nadovezao sam se na karakterističnu secesijsku stilizaciju i tu je jasno kako je nemoguće izbjeći usporedbe sa Egonom Schieleom i Gustavom Klimtom, no ja se trudim ostvariti vlastiti način crtanja i slikanja i unijeti nešto suvremenijih elemenata u skladu s duhom vremena. Mogao bih reći da sam od svakoga uzimao ono što mi je bilo potrebno, ono što sam prepoznao kao svoje ili kao zajedničko. U tom silnom moru kombinacija, čovjek dugotrajnim radom ipak dođe do neke vlastite likovne poetike. A dobro znamo da sve nastaje iz nečega što prethodi. U tom smislu poštujem tradiciju.

Odnedavno ste opet u Zagrebu.

Da, uskoro će proći godina dana otkako sam se iz Splita vratio u Zagreb. Zahvaljujući svom poslu puno putujem, ali moj atelijer je sada ovdje.

Što je trenutna novost u atelijeru, planovi, izložbe?

Polako se pripremam za jednu malu retrospektivnu izložbu koju planiram ostvariti dogodine u Zagrebu. Nadam se da će tom prigodom biti tiskan i jedan malo ozbiljniji katalog. U međuvremenu slikam i pišem poeziju.