Hrvatski mediji su antidržavni, antidruštveni, anticrkveni i antivrijednosni

U komentaru tjednika "Postupanja koja treba iskorijeniti", glavni urednik Ivan Miklenić tvrdi da ne mogu nikako biti slobodni mediji u kojima ne rade slobodni ljudi, novinari i urednici koji umjesto postupanja po svojoj savjesti moraju slijediti različite interese, kao što su gospodarski, ideološki ili politički. Hrvatska je po istraživanju američke neovisne udruge Freedom House 2010. bila na 13. mjestu u skupini zemalja u kojima su mediji djelomično slobodni.

"Premda se obično i u prvom redu nesloboda medija u svijetu prepoznaje i očituje u njihovoj instrumentalizaciji od strane državnih režima, osobito režima koji vrlo energično brane nacionalne interese u sučeljavanju s interesima drugih moćnih država, koji promiču određene oblike totalitarizma, ali i koji zastupaju vrednote koje su u sukobu s ideologijom suvremenoga liberalizma i globalizma nesloboda medija u Hrvatskoj nema ni jednu od tih konotacija", tvrdi se u komentaru i dodaje kako je većina medija u Hrvatskoj u rukama i pod kontrolom onih ideoloških i političkih snaga koje nikada na javnoj sceni nisu artikulirale svoj politički program, a iznutra kontroliraju mnoge segmente vlasti i društvenoga života, pa onda - razumije se - i medije, i to ne samo privatne nego i najvažniji javni medij u Hrvatskoj.

Po Miklenićevim riječima mediji u Hrvatskoj objavili su neizmjerno mnogo priloga koji su u svojoj biti izrazito antihrvatski, antidržavni, antidruštveni, antikatolički, anticrkveni i antivrijednosni, a da nitko ni od novinara ni od urednika ili vlasnika medija za to nije pravo javno ni prozvan, a kamoli da bi bio sankcioniran.

"Nisu li u današnjoj Hrvatskoj vjerodostojni autori objavili čak u knjigama imena nekih urednika i novinara koji su agenti stranih tajnih služba ili koji imaju poznata kodna imena za javnost više nepostojećeg KOS-a i Udbe? Nisu li baš ti prozvani medijski djelatnici vrlo plodni autori priloga kojima se diktira glavna struja javnoga mnijenja i koji ne ostavljaju mjesta da se o tim istim pitanjima ili temama progovara iz drugoga kuta i u drugom svjetlu? Nisu li baš ti prozvani autori ispisivali novinarske optužnice i kriminalizirali ne samo hrvatske generale koji su u haškom pritvoru nego i hrvatske branitelje i prvoga hrvatskog predsjednika? Nisu li baš oni nabijali hrvatskom narodu kompleks genocidnosti i zločinaštva?", pita se u komentaru.

Napominje da mediji u Hrvatskoj također nisu slobodni dokle god - da bi dobili plaćene reklame - moraju šutjeti da najmoćniji ljudi u zemlji ne moraju plaćati sve poreze i doprinose u državni proračun ili dok ti isti moćnici zlorabe namjenska novčana sredstva iz državnoga proračuna ili dok ucjenjuju i "gutaju" tzv. sitne ribe koje bi im mogle biti konkurencija ili ugroziti njihove monopole.

"Ne mogu biti slobodni mediji u Hrvatskoj dok ima vlasnika, urednika i novinara koji su na mig određenoga političkog ili ideološkog moćnika spremni svim medijskim sredstvima raspaliti protiv onoga u koga neki moćnik upre svoj prst ili čak dadne izvornu ili falsificiranu građu da se nekoga stavi na javni stup srama", navodi se u komentaru, i zaključno ističe: "Nije li očito da se ne će moći govoriti o stvarnoj slobodi medija u Hrvatskoj sve dok se medijski prostor ne oslobodi spomenutih postupanja, a to nisu nipošto ni jedina ni sva na koja bi trebalo neprestano upozoravati i koja bi trebalo iskorijeniti?"