Hrvatska nakon napada u Parizu: život ide dalje

Vijesti o potjerama za teroristima polako su se spustile u poretku tema informativnih emisija na hrvatskim nacionalnim televizijama, a na vrhu je opet postizborno koaliranje, sastavljanje vlade i bistrenje situacije nastale nakon neriješenih parlamentarnih izbora. I današnji dolazak (25.11.) drugog čovjeka Sjedinjenih Država Joea Bidena u glavni grad Hrvatske tek je usputna vijest koja se čak ni ne promatra kroz prizmu sigurnosnih pitanja. Prvi suradnik Baracka Obame u Zagreb naime dolazi kako bi sudjelovao na sastanku na vrhu zemalja članica procesa "Brdo-Brijuni" koji su zajedno potaknule Slovenija i Hrvatska 2013. godine, a domaćin će biti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Francuske zastave istaknute u znak solidarnosti na društvenim mrežama su u međuvremenu zamijenile tisuće fotografija prvoga snijega koji je i ove godine iznenadio građane, usprkos činjenici da je danima unaprijed najavljivan.

Oprez, ali ne i panika

Poslijepodnevna šetnja Zagrebom ne odaje da je prije desetak dana ovaj grad bio užasnut napadom na Pariz pa je tako i pred francuskim veleposlanstvom pored reprezentativnog parka Zrinjevac situacija uobičajena. Ograde koje su regulirale protok pješaka pomaknute su i po ničemu se više ne da zaključiti da su samo prije par dana na pločniku gorjele stotine lampiona i svijeća upaljene za žrtve pokolja u Parizu. Ljubazan mladi policajac koji čuva ulaz u veleposlanstvo kaže nam da je fotografiranje zgrade dopušteno, ali da ipak pripazimo da on ne bude na tim fotografijama.

Poslovično rezervirani Zagrepčani nisu previše raspoloženi za novinare i priču s njima, pogotovo ne po ovako tmurnom i hladnom danu. Na spomen terorizma samo odmahuju rukom i odlaze. Ali ne i umirovljenica Sonja koja je izvela psa u popularni park Mažuranac. Kaže, ne bi nam otkrila svoj puni identitet, jer je tema osjetljiva, no razgovarati možemo. „Mislim da su ljudi oprezniji. Nije to nešto strašno ili osjećaj da će sad tu bubnuti bomba, ali svejedno", priča nam o općem raspoloženju nakon terorističkih napada. Za hrvatske medije kaže da su i prije pratili terorizam na drugim kontinentima, a ne samo onaj u susjedstvu. Na pitanje može li se Hrvatska u budućnosti naći na udaru terorista kaže da se to nikada ne zna. „Ako im presjeku te njihove koridore i unište ih, mogli bi se osvećivati po cijelom svijetu pa i ovdje. Jaki su napadi na njih sada. Nisam baš sigurna da se Hrvatska treba aktivnije uključiti u borbu protiv ISIL-a. Tu čovjek može izazvati vraga", zaključuje ova umirovljenica.

Hrvatska se, podsjetimo, i izravnije susrela s nasiljem takozvane Islamske države koja je ljetos u Egiptu pogubila hrvatskog radnika Tomislava Salopeka. Zbog toga i zbog događaja u Parizu tridesetogodišnji Karlo nema ništa protiv jačeg sudjelovanja Hrvatske u borbi protiv islamskih ekstremista. Iako on sam ne bi sudjelovao u vojnim operacijama. Kaže nam da nije primijetio neku paniku u Hrvatskoj. „Život je normalan, mladi se zabavljaju, idu u školu, a stariji na posao. Ne mislim da je Zagreb teroristima posebno zanimljiv", opisuje ovaj mladi informatičar koji nema straha od javnog okupljanja. „Što bude, bit će", riječi su s kojima završava razgovor.

Anonymousi podbacili

Policija, čini se, nema previše posla po ovom pitanju. Torba, prošlog četvrtka ostavljena nedaleko francuskog veleposlanstva, nije bila krcata eksplozivom. Tek je kratko zaustavila promet od glavnog zagrebačkog trga do željezničkog kolodvora. Koncerti se ne otkazuju, kina su puna, a tisuće ljudi iz Hrvatske i susjednih zemalja okupile su se na zagrebačkom Srebrnjaku kako bi proslavile rođendan svog duhovnog vođe - samoprozvanog iscjelitelja Brace koji, tvrde njegovi sljedbenici, liječi pogledom. To je, mogli bismo reći, i najveće okupljanje u posljednjih nekoliko dana u hrvatskoj metropoli.

Iako bombastično prezentirana u nacionalnim medijima, vijest kako su se hrvatski hakeri udruženi pod etiketom „Anonymous Hrvatska" angažirali u borbi protiv terorista, prvenstveno protiv džihadista u susjednoj Bosni i Hercegovini, izazvala je podsmijeh javnosti. Naime, osoba ili osobe koje stoje iza istoimene Facebook stranice najavila je objavu interne i tajne baze podataka Ministarstva sigurnosti BiH o osobama povezanim s radikalnim organizacijama i terorizmom u toj zemlji. Kako se ubrzo ispostavilo, riječ je o neprovjerenim podacima koji su objavljeni još 2010. godine.

Sigurnosna situacija i terorizam nisu čak ni na stolu postizbornih pregovora o sastavljanju vlade koji se ovih dana vode između sve klimavijeg Mosta s dvjema vodećim koalicijama. Tek je šef Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko, bivši šef hrvatskih tajnih službi, usput izjavio kako država s dugotrajnom tehničkom vladom nije sretno rješenje u situaciji aktualnih sigurnosnih izazova.

Skrivene simpatije prema Rusiji i Putinu

I izbjeglice su, stječe se dojam, manje „sumnjive" otkad je prolazak takozvanom balkanskom rutom zabranjen ekonomskim migrantima iz Irana, Pakistana, Kurdistana i općenito drugih zemalja koje se smatraju sigurnima. Naime, Iako je protok izbjeglica kroz tranzitni centar u Slavonskom Brodu gotovo jednak kao i prije, jer su prema objavi ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića ekonomski migranti činili tek 1,6% ukupnog broja izbjeglica, građani su mirniji. Pojačane kontrole i djelomično zatvaranje granice stvaraju osjećaj da se neki budući teroristi više ne mogu provući balkanskom rutom neprimijećeni.

Istovremeno se blagonaklono gleda na angažman Rusije u napadima na džihadističke ciljeve u Siriji, iako se Moskva tradicionalno doživljava saveznicom Srbije, zemlje s kojim je Hrvatska ratovala. „Mislim da Rusija puno ispravnije postupa u ovoj situaciji od Sjedinjenih Država", komentira nam ovu novu simpatiju prema Moskvi umirovljena činovnica Marta. „Najprije treba raščistiti situaciju u Siriji i stabilizirati je, a onda krenuti dalje. Mene je strah terorističkih napada u Hrvatskoj. Gledala sam jučer na televiziji kako je 50 isilovaca iz Sirije došlo u Bosnu i Hercegovinu. Oni su tu. To neće utjecati na moj način života, ali hoće na život mladih. Bila sam tužna nakon Pariza. Žao mi je vas mladih, jer nikada nećete moći živjeti sigurno kao što smo mi stariji živjeli nekada", kaže gospođa Marta uz konstataciju da „život ipak ide dalje."