Hrvati o politici: Demokracija je postala samo riječ, i to dosadna

Osjećam se vrlo frustrirano kao građanka u odnosu na političare i to mi sve izgleda kao da nema baš nikakve veze između njih i ljudi koji glasaju na izborima, koji se svaki dan muče da zarade svoj kruh - rekla nam je gospođa Ida koju smo u okviru kratke ankete na zagrebačkim ulicama zamolili da za Deutsche Welle opiše svoj dojam o stanju demokracije u Hrvatskoj, o političkom sistemu i samim političarima. Ostalo je svega nekoliko dana do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, do onoga što se ne tako davno nazivalo i "praznik demokracije". No čini se da u takvu kvalitetu izbornog manifestiranja demokratske volje malo tko još vjeruje.

Elitu ne zanima narod

"Kao da je neka zabuna u pitanju, neki nesporazum, ili podvala", nastavlja naša sugovornica, "tako mi izgleda čitav taj sistem. Malo kome je jasno o čemu sve raspravljaju, uvijek je iza svega skriven neki drugi interes. Kad nabodu, pak, određeni realni problem, onda i to često zakompliciraju beskorisnim raspravama ili intelektualističkim prepucavanjem umjesto jednostavnih i djelotvornih rješenja." Ona se stoga, prema vlastitom iskazu, više ne nada u skoro poboljšanje stanja, misleći pritom "na mogućnost pristojnog življenja i rada, na javne službe, na zdravstvo, školstvo i slično." Kaže i da pomišlja "da bi se čitav taj cirkus trebao već jednom raspasti", jer ne vjeruje da ga se da popravljati, budući da su to "samo uzaludna šminkanja".

Početkom listopada promovirana je i jedna studija Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, naslova "Istraživanje percepcije i stavova ispitanika o građanstvu". Javnost je pritom, a medijskim posredstvom, pažnju obratila uglavnom na određene aspekte koji se tiču educiranosti i informiranosti, dok je tema odnosa prema stanju demokracije ostala donekle u sjeni. Danas pak, s bliženjem izbora, nužno se aktualizira upravo taj segment. A pokazalo se da su ispitanici drastično skeptični prema trajno zabrinjavajućoj situaciji, osobito prema mizernoj responzivnosti vlasti - njezinu kapacitetu da reagira na konkretne poticaje iz kuta narodnog interesa.

Sljedeći naš anketirani građanin zove se Lav Lukačić i smatra da glasači izlaze i dalje na izbore zato što su svakodnevnim realnim datostima prinuđeni funkcionirati unutar sustava, a ne zato što misle da sustav iole valjano odgovara potrebama najšire zajednice. "Naravno, kad bismo došli nekako do toga da ga vode ljudi koji bi zaista predstavljali opći interes, riješili bismo puno toga. Ali sve poluge moći u njihovim su rukama, a njima više nitko zapravo ne vjeruje ni da znaju svoj posao niti da ga žele raditi onako kako bi trebalo. I kao da su namjerno ljudima ogadili politiku i ujedno zatvorili sve pristupe drugima do tih razina odlučivanja", riječi su Lukačića.

Glas tajkuna odlučuje

On drži kako je očito prisutna i negativna selekcija kroz stranke i ukupni mehanizam vlasti, pa je nastala prilično neprobojna "kasta povlaštenih" među njima. Izdvojili su se kao elita, dakle, predstavljaju samo svoj interes, ili onoga od koga imaju neku izravnu korist. "Ideologije im služe samo kao izgovor, ali stvarne i stvarno sadržajne ideološke razlike među njima gotovo da ne postoje, to je u najvećoj mjeri kulisa za odvlačenje javne pažnje", zaključuje Lukačić i dodaje kako suština problema leži u onome što njih spaja - političare u različitim strankama - ono u čemu su isti, a naspram ostatka naroda na drugoj strani.

Ipak, naša prva anketirana osoba upozorila nas je i da treba o svemu tome govoriti u kontekstu Europske unije. "EU se nepovratno mijenja i ne znamo kako će izgledati već sutra. Kad vidim kako su izbjeglice natjerane u preplavljivanje ovog kontinenta, pomišljam da smo svi skupa obični mravi bez utjecaja u nečijoj velikoj igri", rekla je gospođa Ida. A na koncu smo zaustavili i prolaznika koji se predstavio imenom Mišel i odmah upro prostom u glavne institucije državnih vlasti: "Eno ih gore, na Gornjem gradu, slobodno me snimite, tamo su lopovi. Kako mislite 'koga predstavljaju'? Svoje fotelje predstavljaju, da ne velim još nešto prosto."

"Svi stalno pričaju o tome da se neće vraćati na stare teme; molim vas, pa opet non-stop pričaju o crnokošuljašima i udbašima, nikako da se riješimo toga. To nekome odgovara, netko sasvim sigurno ima koristi od toga. Dok se narod tjera u prepirku oko tih stvari", izgovorio nam je on u dahu: "Moćnici mu uzimaju novac ispred nosa, a svi zajedno smo i neobrazovani o političkoj kulturi." Saznali smo nadalje još i da "nitko od običnih ljudi nije toliko lud da misli kako će njegov glas i volja na tobože slobodnim i demokratskim izborima, vrijediti koliko i volja nekog tajkuna". I što je onda preostalo od demokracije u Hrvatskoj, upitali smo za kraj gospodina Mišela. "Samo jedna fina i već dosadna riječ, ništa više", ustvrdio je. I na odlasku, umjesto pozdrava, poželio "svima ipak sve najbolje - možda jednog dana".