Hrabri knjižničar iz Bagdada

POPUT većine knjižničara, Saad Eskander, ravnatelj iračke Nacionalne knjižnice i arhiva u Bagdadu, suočava se s problemima poput preglasnih razgovora u prostoru za učenje i izgubljenih knjiga, ali i s povremenom snajperskom paljbom ili raketnim napadom. - Naša zgrada je raketirana nekoliko puta. Zalutali meci razbili su prozore, uključujući i moj ured - rekao je Eskander.

Iako nitko od zaposlenih nije ozlijeđen u tim napadima, petero ih je ubijeno u sektaškom nasilju, a prijetnje smrću svakodnevica su za 300 zaposlenika. Eskander nipošto nije tipičan knjižničar. Prije gotovo 20 godina pridružio se kurdskim pobunjenicima koji su se borili protiv režima Sadama Huseina. Nekoliko je godina radio za ilegalne kurdske novine. Eskander, i sam Kurd, otišao je u Iran gdje je proveo nekoliko godina, da bi naposljetku emigrirao u Englesku. Kada su američki tenkovi prešli kuvajtskoiračku granicu 2003., živio je u Engleskoj već 15 godina i postao britanski državljanin.

Obnova knjižnice
Iz Nacionalne knjižnice odneseno je oko 95 posto rijetke građe, od toga 60 posto arhivske zbirke i 25 posto knjiga. Eskander je već gotovo četiri i pol godine u Iraku, a zahvaljujući donacijama nekih nevladinih udruga i republike Češke, veći dio knjižnice je obnovljen.

Da je htio, mirni knjižničar mogao je do kraja života živjeti u svojoj novoj domovini, no krajem 2003., odlučio je pomoći iračkoj kulturi tako što je preuzeo vođenje Nacionalne knjižnicu i arhiva. Novi posao stavio ga je u središte nasilnog konflikta, a knjižnica je opljačkana i doslovno zapaljena do temelja tijekom prvih mjeseci rata. Iz nje je odneseno oko 95 posto rijetke građe, od toga 60 posto arhivske zbirke i 25 posto knjiga. Sigurnost oko knjižnice nešto se popravila posljednjih mjeseci, a sva ta zbivanja Eskander je bilježio na svojem web dnevniku, čiji su link prenijele neke svjetske dnevne novine. Nadareni dizajner te stranice Ali Salih poginuo je u jednom pobunjeničkom napadu.

- Već neko vrijeme osjećao sam da iskorištavam tragedije i žrtve svoga osoblja, pogotovo onih koji su izgubili život. Shvatio sam da sam, pišući dnevnik, stavio težak teret na svoja pleća, kao da sam emocionalno ucjenjivao čitatelje. Duboko vjerujem da nemam pravo na to. Koristim ovu priliku da se svima iskreno ispričam - napisao je Eskandar u jednom od svojih posljednjih postova.