HOMMAGE PROSTORU Zorana Šimunovića

Zoran Šimunović, akademski slikar iz Vukovara suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, istaknuti je pripadnik mlađe generacije, autor specifičnog rukopisa i kompleksnog opusa.

Početkom srpnja ove godine točnije 4.7. predstavlja se samostalnom izložbom HOMMAGE PROSTORU u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru, izloživši niz ulja na velikim formatima (150 cm x 150 cm).

Šimunovićeva motivika temelji se na svakodnevlju, na nesvakidašnjoj simbolici svakodnevice, na mnoštvu fragmenata dana, krhotinama sjećanja, prazninama u memoriji i svjesno izbrisanim neugodama, s brojnim oštećenim i zagubljenim uspomenama, uz šutnju, uz muk, uz gromoglasnu glazbu i viku, u vječno podijeljenom životu, na dan i noć, na jutro i poslijepodne i sve ono drugo,nespomenuto.

Isticanje pojedinih predmeta na slikama ukazuje na njihovo mitsko značenje u umjetnikovu životu, na neprocjenjivu vrijednost sitnica koje ispunjaju eksterijere i interijere, pozorno i odmjereno smještene u zaseban svijet vanjskog i unutarnjeg, poznatog nepoznatog, otkrivenog i sakrivenog, čineći zaokruženi svijet koji podsjeća na mozaik, od mnoštva raznobojnih detalja složen je cijeli dan, zajedno s noći.

Šimonovićeve slikarske scene određene su ponajprije mirom, spokojem, tišinom, redom i grčevitom željom da se ovaj, baš ovaj trenutak u životu, u življenju, sačuva za vječnost, kao što će i trajati na otpornoj kombinaciji ulja na platnu, kome ni vrijeme ne može ništa, tek gruba sila.

Figura konja koji služi odano u dječjoj igri,prazna kutija prepuna neispunjenih želja, elegantna čaša, koja tek čeka svoj napitak, voće, trava, ptica,drveće, izvedeno s odmjerenom kolorom, dodatno karaktertzirajući cijelu situaciju, nježnom, krhkom, otmjenom.

Autorska posveta umjetniku prostoru u kojem živi, u kojem stvara, s elementima proživljenih dana, melankolična je, jednostavno profinjena.

Da, male stvari čine život i najčešće ih uopće ne zapažamo jer smo neprestano u trci za onim drugim, propisanim i preporučenim vrijednostima, koje su uglavnom nedohvatne, ne može ih se dosegnuuti jer one niti ne pripadaju našem svijetu.

Osjećaj ugode dok stojimo bosi u vlažnoj travi, trenutak kada smo iznova dotaknuli dragu igračku, a koja jedina zna sve naše tajne, u pastelnom okruženju boja i iznenada začuli pticu na brezi, odjednom budi uspomene, zvukove, geste na zaboravljene događaje i zatječemo začuđeni, u središtu vlastitog svijeta, s osmijehom i poluotvorenim osnama, smiješimo se davnom danu, koga noć nikada nije prekrila.

Ciklus slika HOMMAGE PROSTORU Zorana Šimunovića dočarava pradavni trenutak, priziva njegovu nadnaravnu magičnost iznova u naše živote.

Veliki format Šimunovićevih slika omogućio je autoru nemjerljivu slobodu geste u konstrukciji scene, u realizaciji niza fragmenata bez kojih nikada ne bi bilo cjeline, potpunosti života.