Harmonija Viktora Šerbua

Viktor Šerbu, akademski slikar iz Dubrovnika, znano je ime u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, autor je nekoliko iznimnih ciklusa posvećenih Gradu, aktu, mrtvim prirodama, krajobrazima, realizirao niz zapaženih samostalnih izložbi.

Nedavno je i objavljena reprezentativna i vrlo obimnna monografija, autor kritičkog teksta je Marin Ivanović, o značajnom i specifičnom djelu slikara Viktotra Šerbua, pa je i na taj način, slikarevo djelo postalo bliže i onima koji ga nisu imali prigodu upoznati.

Doista, Šerbu zauzima vrlo posebno mjesto u aktualnoj produkciji domaće umjetnosti, djelujući nenametljivo, samozatajno, najradije u miru svoga dubrovačkog ili korčulanskog atelijera, zapravo rijetko izlažući, još se rjeđe pojavljujući u medijima,uglavnom odmahujući rukom, žureći u tihi sklad radnog prostora, kontinuirano slikajući i stvarajući svoj intimni paralelni svijet iznikao iz njegovog življenja i promatranja prostora u kome živi i djeluje, diše i osjeća, dajući svojojom vještinom i talentom ali i sentimentom, svakodnevnom motivu aureolu čudesnog i neponovljivog.

Listajući opsežnu monografiju s mnogobrojnim Šerbuovim djelima, uljima u različitim formatima, vrlo intenzivnog i emocijama prožetog kolora, od motiva voća u kompozicijama mrtvih priroda, do prepoznatljivih veduta Grada, preko vitkih i nadasve lijepih tijela mladih žena koje ponosno poziraju, do skrivenih kutaka sakrivenih između sačuvane drevne arhitekture, sve do crvenom bojom potpisa u dnu slika, otkrivamo zajedničku, jedinstvenu karakteristiku ovoga djela.

Riječ je o harmoniji cjerlokupnog opusa, riječ je u usklađenosti motiva i kolora, trenutka doživljaja i sjećanja, riječ je o precizno definiranom i izvedenom slikarskom postupku koji nas uvodi u svečane prostore harmoničnosti, zatišja i mira, nesputanih emocija i riječi koje i dan danas odjekuju u našoj memoriji, iako jedva poluglasno izrečene.

Na Šerbuovim slikama očitava se mir, spokojnost duha, vrijeme kome svi težimo ili pak samo trenutak sretnog susreta ili samo dodira, časak ulaska u zasjenjeni vrt, hod po bijeloj stazi, između loze i suncem obasjanih pročelja, zidova, sve u tišini, pa i ispod zvonika, neposredno prije oglašavanja zvona.

Šerbu je u svom opusu naslikao Grad, Dubrovnik, po vlastitoj mjeri, vođen jedino vlastitim osjećajem i osobnim viđenjem i doživljajem prostora u kome živi i radi, slika.

Zanimljivost opusa Viktora Šerbua jednako se ogleda i očituje i na sasvim malim formatima ulja na šperploči, na kojoj je slikar naslikao nekoliko vrlo otmjenih cvijetova, preko portretiranja poznatih građevina koje su preživjele sve nevolje svojih vremena, do rafiniranih gesti nagih djevojaka.

Šerbuov slikarski, harmonični opus, doista je unikatan, zasebna pojava u suvremenom hrvatskom slikarstvu, vrlo specifičnog rukopisa, vatrenog, izrazito emotivnog kolora.