Guru genocida odlazi u Haag

Vijest godine o uhićenju Radovana Karadžića proširila se ‘brzinom svjetlosti’. Nakon što su propali deseci spektakularnih akcija SFOR-a i NATO-a, nakon što su Carla Del Ponte i brojni državnici trinaest godina papagajski pozivali Srbiju da ga izruči, nakon što je snimljen čak i holivudski film ‘The Hunting Party’ s Richardom Gereom u glavnoj ulozi, malo je tko vjerovao da će doći i taj dan.

I prije uhićenja, Karadžić kao da je hranio sve one stereotipe o ‘poludjelim psihijatrima’. Kada je obznanjeno da se krio pod lažnim imenom ‘dr. Dragan David Dabić’ i razvijao karijeru kao stručnjak za zdrav život i alternativnu medicinu, gotovo svi analitičari više su se posvetili njegovom mentalnom zdravlju nego posljedicama razornog političkog djelovanja. Tako smo čitali da je Karadžić od mladosti bio čudak i samotnjak zvan  ‘Fantom’, iznimno konfliktan psihijatar čiji su pacijenti često svjedočili o njegovim grubim i neprihvatljivim metodama. Čitali smo da je bio ženskar, kockar i loš pjesnik.

‘Srpski Mengele’ za vrijeme rata u BiH izazivao je zgražanje zbog lakoće kojom je lagao, a više je puta izazvao i diplomatske incidente.

U Haagu će se doznati brojni detalji koji dosad nisu bili otkriveni. Bit će ga zanimljivije slušati nego Šešelja ili Miloševića. Karadžić više nema što izgubiti. Tako će gotovo sigurno najzagriženiji ideolog suvremenog četništva postati krunski svjedok optužbe.

U prvi plan izbili su izvaci iz njegovih pjesama u kojima se spominju ‘gomile odrubljenih glava’, ‘mrtvi opanci’ ili ‘grdne krčevine’. Pisao je i posve besmislene rime, primjerice ‘Ko zna na koga nesreća cilja, cveće ne ume nasilje da vrati, livada u nervnom rastrojstvu šapati, neizvesna je sudbina lekovitog bilja’. Dugogodišnjim skrivanjem već je prerastao u zaboravljenu ‘legendu’, ali nakon međunarodnog priznanja Kosova i Koštuničina odlaska, predsjednik Srbije Boris Tadić ovime je učinio krupan korak prema EU.

Sada se svi bave pitanjem je li taj ratni zločinac i arhitekt genocida sve to činio jer je oduvijek bio psihopat ili zato što je istinski vjerovao u mit o ‘Velikoj Srbiji’ mrzeći Bošnjake i Hrvate. Odgovor i nije bitan, posebice ne svim njegovim žrtvama.