Digitalizacija preteška zadaća za političare

Prvo što djeca uče u školi je čitanje i pisanje. Odnos prema pisanju je osnova za daljnji život. Jednako kao što je važno čitanje i pisanje, i dalje je važan odnos prema informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji. Onaj tko se ne snađe u svijetu interneta i kompjutora, ne može pratiti poslovne i društvene tokove i digitalno zaostaje.

Trenutno to važi za 60% ljudi u svijetu. Ovo je informacija do koje je došao OECD, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj. Gabriela Ramos, predstavnica OECD-a u skupini G20, kaže da su ovi ljudi digitalno nepismeni. To što ih je toliko je samo dijelom zbog nedostatka infrastrukture. Četiri milijarde ljudi širom svijeta ima pristup internetu, što je 60 posto od ukupnog broja stanovništva.

Sve više ovisnika

Čak i u zemljama u kojima postoji dobra infrastruktura, veliki broj ljudi je suzdržan. Prema informacijama OECD-a, u skupini ljudi starosne dobi između 16 i 65. godina, samo četvrtina koristi mogućnosti informacijske i komunikacijske tehnologije. „Uvijek mislimo da ih je toliko, ali u mnogim poduzećima i školama se te tehnologije uopće ne koriste", kritički kaže Ramosova. U školama se prije svega prenosi znanje pri čemu se od djece traži da uče napamet. „Djeca moraju naučiti kreativno razmišljati i to moramo uključiti u naš obrazovni sustav."

OECD također navodi da se kod odraslih povećava nelagodnost. „Mnogi ljudi se pri korištenju tih uređaja ne osjećaju ugodno", kaže Ramos. Jedan od razloga za to je i brzina kojom se razvija digitalizacija. Samo rijetki u dovoljnoj mjeri mogu pratiti tehnički razvoj. Razlika između poznavalaca i nepoznavalaca digitalnih tehnologija je sve veća.

Službenici se ne snalaze

Razlike se mogu vidjeti na svakom koraku, među stanovništvom, u malim i srednjim poduzećima, a prije svega u politici. „Još nikada nije bilo veće proturječnosti između načela agilnog razvoja i načela po kojima funkcioniraju vlade", kaže Dorothy Gordon koja radi kao tehnološka savjetnica na Chatham House, političkom institutu u Londonu. Čak i u ministarstvima mnogi digitalizaciju još uvijek vide kao tehnički problem. „Oni koji bi trebali biti pokretačka snaga su samo ignoranti i nemaju pojma gdje nastaju pravi problemi", kaže Gordon.

Vlade i dalje samo razmišljaju i djeluju unutar granica svojih zemalja. Smiješno je da se ne može riješiti problem oporezivanja internetskih platformi kao što je Google. „Ako se službenici ne osjeća ugodno u domeni jedne teme, onda znaju da će preživjeti u vladi tako što samo klimaju glavama, saginju ih i ništa ne rade."

I gospodarstvo zaostaje

Nedostatak znanja o digitalizaciji šteti i gospodarstvu iako postoji velika razlika između velikih koncerna i malih poduzetnika. Dok u Njemačkoj svako drugo veliko poduzeće angažira vanjskog savjetnika i time nadoknađuje nedostatak znanja, tri četvrtine malih i srednjih poduzeća smatra da tema digitalne transformacije nije zanimljiva za njihov posao.

S obzirom da je problem tako velik Njemačka je digitalizaciju postavila kao težište svog predsjedanja skupini G20. „Mi nismo izabrali ovu temu jer je moderna i jer se njome bavi svatko, nego zato što je digitalizacija odlučujući izazov u idućim desetljećima", kaže Matthias Machnig, državni tajnik u Njemačkom ministarstvu gospodarstva.

Ne uništavati svijet

Njemačka je 1. prosinca 2016. od Kine preuzela predsjedanje skupinom G20. Čine ju 19 najvažnijih industrijskih zemalja i zemalja na pragu industrijalizacije i Europska unija. U travnju se u Düsseldorfu sastaju ministri u čiju domenu pripada i digitalizacija. Radi se o tome da se pronađe zajednička agenda kako bi se transformacija u digitalno društvo mogla pratiti i politički. I sami političari su shvatili da im vrijeme istječe: „Nitko ne zna kamo vodi digitalizacija", kaže Machnig i zvuči gotovo bespomoćno dok govori o „novom političkom instrumentariju".

Kineski poduzetnik Lv Jian stvari vidi puno pragmatičnije. Brza rješenja nisu na vidiku, ali su nužna. „Moramo stvoriti sigurne uvjete da u digitalnim promjenama ne uništimo sadašnji Svijet i društvo." Tek sljedeće generacije će za 20 ili 30 godina odlučivati o digitalnoj eri. „Našoj djeci moramo predati svijet koji nije razbijen u komadiće."