Crni tračevi iz Bijele kuće

Neodoljiva privlačnost zavirivanja u privatnost poznatih i slavnih nije nov fenomen, postoji čak i fama kako su nekoć kućnim robovima rezali jezike kako ne bi pričali o tajnama svojih gospodara (što je moglo imati učinka samo ako su bili nepismeni).

Iako bi mogli pomisliti da danas više nema potrebe za knjigama kao što je „Dnevnik jedne sobarice", budući da će o svojoj kolekciji butt plugova na televiziji sve rado ispričati sama Jennifer Lawrence, mnogo prije sobarice koja ih je otkrila, na neke pikanterije ipak moramo čekati malo duže, pogotovo kad je riječ o političarima.

Eugene Allen bio je zaposlen kao batler u Bijeloj kući 30 godina i u tom je periodu posluživao čak osmoricu američkih predsjednika, od Trumana do Reagana, te zatim poslužio i kao inspiracija za film „The Butler" Leeja Daniels. Kako Hollywood oduvijek uživa u gossipu iz Bijele kuće, ovakav je materijal nesumnjivi mamac za Oscare, ali i potencijal za ozbiljniju verziju Forresta Gumpa, no Daniels je imao nešto drugačiju viziju.

Njegov film počinje na poljima pamuka gdje budući batler Cecil Gaines radi s roditeljima i gdje će mu otac, nekoliko minuta prije nego što će stradati od ruke bijelog gospodara, dati savjet koji će se pokazati presudnim za karijeru: „Nemoj izgubiti kontrolu. Ovo je njegov svijet, mi samo živimo u njemu".

Gaines će uz pomoć očeva savjeta i gazdarice koju igra Vanessa Redgrave postati uspješan batler i dogurati do Bijele kuće, no njegov stariji sin neće slijediti očev put tzv. „kućnog crnje" kojemu je najveće postignuće nevidljivost. Umjesto toga zauzet će poziciju radikalnog borca za građanska prava Afroamerikanaca, a paralelni, suprotstavljeni ali istovremeno i isprepleteni životni putevi oca i sina, dramska su osnova Danielsova „Batlera".

Cijeli tekst o filmu „Batler" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.