Asketski stil Roberta Bressona u kinu Tuškanac

Retrospektivu Asketski stil Roberta Bressona kino Tuškanac otvara u četvrtak, 24. lipnja filmom Osuđenik na smrt je pobjegao (1956), jednim od klasičnih naslova zatvorskog filma i djelom koje predstavlja vrhunac autorove težnje ka izvedbenom minimalizmu. Bresson je u Cannesu nagrađen za režiju filma, temelji se na memoarskom tekstu francuskog obavještajca Andréa Davignyja, a Bressona su dijelom nadahnula i vlastita ratna iskustva u zarobljeničkom logoru.

U petak slijedi Sretno, Baltazar (1966), snažna parabola o životinji kao onom izabranom, priča o nevinosti i čistoći u srazu s grubošću i okrutnošću realnog svijeta za koju je Bresson nadahnuće pronašao u romanu Idiot F. M. Dostojevskog. U nastavku večeri bit će prikazan Novac (1983), posljednji Bressonov film, slobodna interpretacija Tolstojeve pripovijetke Lažna novčanica, u kojem jednostavnu dramsku premisu maestralno koristi za kreiranje kompleksne slike društva.

Na rasporedu u subotu je remek-djelo Džepar (1959), prvo redateljevo ostvarenje temeljeno na njegovu izvornom scenariju, nadahnuto glasovitim romanom Zločin i kazna F. M. Dostojevskog. Film je u vrijeme premijere izazvao veliku pozornost i utjecao je na brojne filmaše. Slijedi psihološka drama Nježna žena (1969), prvi Bressonov film u boji i izuzetno uspjela ekranizacija pripovijetke Nježno stvorenje F. M. Dostojevskog.

Publika će u nedjelju moći pogledati romantičnu dramu Lancelot Jezerski (1974), izuzetno uspjelu dekonstrukciju arturijanskog mita, odnosno njegovu revizionističku interpretaciju. U fokusu autorova interesa je odnos duhovnosti i tjelesnosti, a Bresson jasno apostrofira gubitak vjere kao uzrok propasti ne samo pojedinca, nego i određene društvene zajednice i društvenog poretka u cjelini.

U ponedjeljak, 28. lipnja kino Tuškanac prikazuje dramu Mouchette (1967) nagrađenu u Cannesu. Riječ je o religijskoj paraboli u kojoj se redatelj na intrigantan način bavi motivima vjere, samoće, patnje, zlostavljanja i životnih tegoba uopće. Iste večeri je i dojmljiva egzistencijalna drama Đavao, možda (1977), nagrađena u Berlinu i za koju je član žirija R. W. Fassbinder ustvrdio da je najpotresniji film prikazan na festivalu. 

Utorak donosi dramu Dnevnik seoskog župnika (1951) ovjenčanu s četiri nagrade u Veneciji. Riječ je o ekranizaciji romana Georgesa Bernanosa, a Bresson je odlučio ostati vjeran predlošku, pritom ne iznevjeravajući ni vlastiti autorski habitus. Slijedi Četiri noći jednog sanjara (1971), slobodna adaptacija pripovijetke Bijele noći F. M. Dostojevskog, drama koja je sukladno pripovijetci višeslojna i mnogoznačna.

Retrospektiva završava u srijedu 30. lipnja kad su na rasporedu Dame iz bulonjske šume (1945), drama na temelju dijela romana Jacques fatalist Denis Diderota, za koju je scenarij uz Bressona napisao Jean Cocteau. U nastavku večeri slijedi povijesna drama Suđenje Ivani Orleanskoj (1962), nagrađena u Cannesu. Uz prepoznatljivu Bressonovu asketsku režiju, film se praktički u potpunosti oslanja na službene spise sa suđenja.