Antonio Gutteres: čovjek s vizijom, srcem i djelima

Kako piše New York Times, svih 15 predstavnika zemalja u Vijeću sigurnosti (VS) su nakon izbora i sami izgledali iznenađeni što su se tako brzo svi složili oko nasljednika trenutnog glavnog tajnika, Korejca Ban Ki-moona. Tako su bok uz bok stajali i američka veleposlanica u UN-u Samantha Power i ruski veleposlanik Vitalij Čurkin koji je objavio kako "nakon našeg šestog probnog glasovanja, sada imamo jasnog favorita i njegovo ime je António Guterres."

Ban Ki- moonu njegov drugi petogodišnji mandat istječe koncem ove godine i već ovoga četvrtka (6.10.) će Vijeće sigurnosti i nakon posljednjeg, sada već formalnog glasovanja nominirati bivšeg portugalskog premijera za taj položaj. Nakon toga će i sve članice UN-a dobiti informaciju o kandidatu VS-a kako bi on bio izabran na Glavnoj skupštini UN-a. Jedva si netko može zamisliti da Guterres tamo neće biti izabran, ne samo zbog iznenadne sloge u VS-u, nego i zbog same njegove osobe: "Na kraju je ostao kandidat čiji su nas iskustvo, vizija i mnogostranost u djelovanju na mnogim područjima potpuno uvjerili, a čitav proces je bio iznenađujuće miran i nesporan", objavila je američka veleposlanica Power.

Ni s Istoka, niti žena...

Tako brzi izbor nasljednika glavnog tajnika u Vijeću sigurnosti doista nitko nije očekivao, već i zbog činjenice da već dugo nije postojao tako dubok jaz između Washingtona i Moskve. Rusija je također početkom ovoga tjedna, u uobičajenoj mjesečnoj rotaciji, preuzela i predsjedanje Vijećem sigurnosti, a povrh toga nedavno je stigla i kandidatura Bugarke Kristaline Georijeve.

Do sada se pretpostavljalo kako će sljedeći glavni tajnik biti netko s istoka Europe, s obzirom da ih je čitav niz već bio sa zapada Starog kontinenta: prvi, zapravo tek tehnički tajnik je bio Britanac Gladwyn Jebb, a prvi izabrani glavni tajnik je bio Norvežanin Tryve Lie (od 1946. do 1952.). Naslijedio ga je Šveđanin Dag Hammarskjöld (od 1953. do njegovog, zapravo još uvijek nerazjašnjenog avionskog udesa nad Afrikom 1961.), a koncem sedamdesetih na toj dužnosti je bio i Austrijanac Kurt Waldheim (od 1972. do 1981.).

Isto tako, čulo se mnogo zahtjeva da na taj položaj konačno bude izabrana žena. Doista, u više od 70 godina baš svi glavni tajnici su bili muškarci. Ovoga puta je čak i više od pola kandidat(kinj)a bilo "nježnijeg spola". Za to se zalagala i bivša čelnica UN-ovog tajništva za klimu Christiana Figueres, ali je isto tako priznala i da je Guterres bio "najbolji čovjek u utrci" za taj položaj. I europska povjerenica za vanjske poslove Frederica Mogherini je rekla kako je to "dobar prijatelj, čovjek s vizijom, srcem i djelima."

"Ponizno u službi mira"

I sam António Guterres je nakon objavljivanja rezultata iz Vijeća sigurnosti izjavio kako "posve očito" on nije žena, ali je obećao da će za barem polovicu svojih najbližih suradnika odrediti pripadnice ljepšeg spola. U prvoj reakciji je također već dao naznačiti što želi kao budući glavni tajnik UN-a: izjavio je kako on ne smatra da taj položaj znači biti "vrhovni zapovjednik Ujedinjenih naroda", nego da tek želi "ponizno i ustrajno" služiti jednom cilju: miru u svijetu.

To se svakako može dopasti osobito stalnim članicama Vijeća sigurnosti koje često nisu sklone na čelu Svjetske organizacije imati nekoga tko bi bio previše glasan u svojim zahtjevima. S druge strane, mnogima se čini da je dosadašnji glavni tajnik Ban Ki-moon često bio i "preveliki diplomat" i previše tih u sučeljavanju s akterima današnjih kriza u svijetu.

Suradnici i prijatelji Antónia Guterresa su uvjereni kako se, bez obzira na njegovu skromnost i poniznost u prihvaćanju ove kandidature, ne treba bojati da će on šutjeti kad bude razgovarao s moćnicima ovog svijeta. Bivšem socijaldemokratskom premijeru Portugala i bivšem predsjedniku Socijalističke internacionale se ponekad mogao prigovoriti njegov idealizam, ali nitko nije osporio njegovu zdušnu borbu i zalaganje za provođene vizije boljeg i pravednijeg svijeta.

Prednost Guterresa pred drugim kandidatima za položaj glavnog tajnika je bilo i to što je od 2005. do 2015. bio na čelu UNHCR-a, tako da odlično poznaje strukture UN-a - i UN poznaje njega. Jer nakon što je, kako sam kaže, vidio najveću bijedu i nesreću na našem planetu među stotinama tisuća izbjeglica, također je sa svojim južnjačkim mentalitetom jasno pokazivao i svoje nezadovoljstvo tromošću i okoštalom strukturom što je česta osobina Ujedinjenih naroda.

Njegovu humanitarnu djelatnost u svakom slučaju može posvjedočiti i organizacija Human Rights Watch koja je pozdravila njegovu nominaciju riječima kako se Guterres dokazao kao "neposredan i učinkovit zagovornik izbjeglica" i kako "ima potencijal postaviti radikalno drugačiji smjer obzirom na ljudska prava u ovim vremenima golemih izazova."