Struja s broda: prednosti plutajućih elektrana

U Južnoafričkoj Republici nestašice struje su skoro svakodnevna pojava. Vlada ove države, koja je od svih afričkih zemalja najdalje otišla u industrijalizaciji, traži rješenje tog problema. Njega sada nudi turska tvrtka Karpowership, dio holdinga Karadeniz, koja već ima brojne klijente u Africi. Prema vlastitim navodima, ona električnom energijom opskrbljuje oko 30 milijuna stanovnika u osam afričkih država. Struja stiže iz elektrana koje plutaju na moru ispred obala pojedinih zemalja.

„Za zemlje u razvoju i one na pragu industrijalizacije može biti smisleno opskrbiti se gotovim elektranama koje su sagrađene negdje drugdje i onda dopremljene brodom na željenu poziciju, na kojoj postoji potreba za energijom", kaže Hamed Hossain u razgovoru za DW. Ovaj menadžer je voditelj projekta za plutajuće elektrane u tvrtki Siemens Energie.

Korištenje domaće infrastrukture

Prednosti su očite. Za gradnju elektrane nužni su određeni resursi. Ako tvrtke svoju stručnu radnu snagu moraju dopremati izvana, to povećava troškove. Kod elektrana čije se komponente montiraju na plutajućim platformama koncept je drugačiji: proizvođač ih izrađuje kod kuće i potom morskim ili riječnim putem otprema tamo gdje postoji potreba za električnom energijom.

No taj način opskrbe nije pogodan samo za zemlje u razvoju, zabačene obale i regije pogođene prirodnim katastrofama poput potresa ili tsunamija. „Floating Power Plants", kako glasi engleski stručni naziv, traženi su prije svega tamo gdje nema dovoljno prostora ili su cijene zemljišta previsoke. „U mega-gradovima poput New Yorka ili Hongkonga su građevinska zemljišta vrlo skupa", kaže Hamed Hossain i objašnjava: „Kada se te troškove zemljišta uključi u kalkulaciju, onda naše plutajuće elektrane mogu biti jeftinije."

I stvarno: New York se već skoro 50 godina djelomično opskrbljuje strujom iz elektrana koje plutaju ispred četvrti Brooklyn. One će uskoro biti zamijenjene modernim Siemensovim pogonima ili će biti nadograđene. Njihova prednost je i to što zbog veće učinkovitosti manje zagađuju okoliš nego stare elektrane. Siemens se ugovorom obvezao da će elektrane držati u pogonu 20 godina i brinuti se o popravcima. Za ovaj koncern to je dobar posao.

Računalni centri na moru

I digitalizacija otvara nova tržišta. „Velike internetske firme žele premjestiti svoje računalne centre na more, jer je to za njih jeftinije nego gradnja na kopnu", kaže Hamed Hossain. „Tu se nudi mogućnost stavljanja električne energije na raspolaganje putem Floating Power Plantsa." Moguće su elektrane na plin ili paru s većom učinkovitošću, ali i solarna postrojenja koja, istina, trebaju platforme ogromne veličine.

Rusija kod plutajućih elektrana daje prednost nuklearnoj energiji. „Akademik Lomonosov" tvrtke Rosatom je dug 144 i širok 30 metara, a na njemu se nalaze dva nuklearna reaktora. Nakon skoro deset godina ova plutajuća elektrana je 2019. dopremljena u Čukotski autonomni okrug na krajnjem istoku Rusije i usidrena u luku. Ona bi najprije trebala proizvoditi toplinsku energiju, a kasnije i struju - kada ondje na kopnu prestane s radom jedan stari nuklearni reaktor. Ako „Akademik Lomonosov" bude uspješan, Rosatom će slične plutajuće nuklearne elektrane ponuditi na svjetskom tržištu. Kritičari, istina, već govore o „plutajućem Černobilu".

I američka vojska je od 1954. do početka 70-ih godina razvila nuklearne elektrane na brodovima za opskrbu energijom njezinih vojnih baza u zabačenim regijama. Prvi takav brod bio je „Sturgis MH-1A". Znanstvenici iz Massachusetts Institute of Technology iz američkog Cambridgea opet rade na modernim plutajućim nuklearnim elektranama.