Razgovor s Damirom Medvešekom, akademskim slikarom

Damir Medvešek, akademski slikar istaknuti je hrvatski likovni umjetnik, izlagao je na brojnim izložbama i u domovini i svijetu, autor je bogatoga opusa.

G. Medvešek, dugo radite u HNK-u kao slikar, scenograf. Doživjeli ste razna iskustva.

- Svakako da sam u mom poslu doživio nebrojeno puno iskustava, što pozitivnih što negativnih. O negativnim ne bih govorio i ne želim se osvrtati na prošlost. Što se tiče pozitivnih, u kazalištu sam stasao i odrastao u vrhunskog umjetnika jer je to kuća u kojoj se mogu steći znanja, poznanstva i naravno vrhunski umjetnički dosezi u mom zvanju čime sam i dobio status umjetnika zaslužnog za kuću, grad Zagreb i RH tj. ostvario se kao čovjek i umjetnik.

Utječe li rad u kazalištu na Vaše slikanje i obrnuto?

- Moje osobno viđenje teatra i mog posla u istom je prije svega ogromna ljubav i zadovoljstvo koje nalazim u tom poslu bez obzira na izazove koji su preda me stavljeni. Kazalište je bilo prije mene, sad jest i bit će nakon mene. U ovome 'sad jest' dao sam svoj maksimalan doprinos umjetničkog djelovanja u istom.

Hoćete li imati vremena za slikarstvo ako postanete intendant?

- Svakako, ako stupim na dužnost intendanta, da moja privatna umjetnička karijera ostaje kao i umjetničko djelovanje u njoj jer - tko želi, naći će vremena.

Uključili ste se u natječaj za izbor intendanta HNK-a.

- Uključio sam se nakon 35 godina staža u HNK-u. Svojim kvalifikacijama, iskustvom i znanjem smatram da ću, budem li u toj prilici, vrlo dobro znati voditi kuću što dokazuje i moj program koji sam predao. Naravno, znam da me očekuju brojni izazovi s kojima sam se spreman suočiti. Napominjem da sam u HNK došao prije 35 godina na radno mjesto pomoćnog radnika u pozornici. Od onda sam gradio svoju umjetničku karijeru došavši do pozicije na kojoj sam danas. Moja kandidatura nije moj osobni interes već ću biti u službi interesa svih umjetnika i djelatnika kuće te, naravno, umjetničkog repertoara.

Budućnost kazališta?

- Kakav HNK vidim u budućnosti: vidim ga kao veliku, tehnički opremljenu kazališnu kuću u kojoj će rad biti užitak, a ne muka. Vidim ga kao teatar koji je otvoren za sve ljubitelje kazališta, kao i za one koji će to postati. Kazalište koje poštuje tradiciju i vlastitu povijest, ali se ne zakapa u prošlost i stremi modernosti. Vidim ga kao središnje mjesto kazališne kulture u RH. Mjesto na čijoj se pozornici izmjenjuju predstave visoke umjetničkih dometa, od scenografije i kostima do glazbe, glume, pjevanja i plesa. Moderno kazaliste koje izviruje iz tradicije, visoke profesionalnosti, ljubavi prema umjetnosti i željom za promoviranjem kazališnog umijeća. O takvom HNK-u u Zagrebu razmišljam. 

Što su po Vama osobine dobrog intendanta?

- Intendant treba imati neograničeno strpljenje, jako dobre živce, treba poznavati i razumijeti umjetnost i umjetnike i biti odličan organizator. Treba imati povjerenja u svoje suradnike, ne smije im se nametati, ali mora biti stalno u tijeku s događanjima. Ukratko, ta pozicija znači mnogo nevidljivoga rada uz spremnost suočavanja s različitim problemima te imati sposobnost donošenja odluka bez oklijevanja.

Kako Vi osobno doživljavate kazalište i rad u kazalištu?

- HNK Zagreb, kao i ostali teatri za koje sam radio, apsolutno su velik dio mog života. Kroz svoje iskustvo gradio sam se kao osoba, izgradio karakter, formirao se kao vrhunski profesionalac i odgovoran umjetnik prema svom poslu što dokazuje i oko 700 premijernih naslova na kojima sam radio. Dakle, definitivno, kazalište jest moj život. Bio je, sada jest i ostat će.