Preuzeto 500 tisuća besplatnih knjiga

Prvih 14 godina korisnici projekta BEK mogli su besplatne naslove čitati isključivo na mrežnim stranicama projekta, dok je novi distribucijski sustav (u testnom obliku uveden tijekom 2015. s ograničenom ponudom od 30 naslova) tijekom 2016. korisnicima ponudio sve dotad objavljene naslove i za preuzimanje na vlastite uređaje, čime je smanjena potreba za ponovljeno pristupanje mrežnim stranicama, ali istodobno povećan broj zainteresiranih čitatelja, budući da mnogi od njih prednost daju čitanju e-knjiga na vlastitim uređajima.

Do trenutka kad je čitateljima ponuđena usluga preuzimanja besplatnih e-knjiga, projekt BEK već je bio zabilježio više od milijun online čitanja, a od 2016. do danas, iako je interes za online čitanje donekle stagnirao zbog uvođenja nove usluge, ukupni broj čitanih i/ili preuzetih e-knjiga premašio je brojku od 2 milijuna i 440 tisuća, od čega se više od pola milijuna odnosi na preuzimanje e-knjiga u ePub, PDF i MOBI formatu. Za tih pola milijuna preuzetih e-knjiga važno je napomenuti da nisu zaštićene DRM-om (Digital Rights Management), što znači da je korisnicima omogućeno da ih bez ograničenja posjeduju, umnažaju i dijele, zbog čega treba pretpostaviti da je distribucija tih e-knjiga daleko premašila navedenu brojku od pola milijuna primjeraka.

Deset najpreuzimanijih naslova potpisuje devet domaćih i stranih autora beletristike, publicistike i teorije. Tako je na prvom mjestu domaći filmološki klasik „Filmske vrste i rodovi" Nikice Gilića koji je preuzet 30.105 puta, a online čitan još 37.780 puta. Na drugom je mjestu svojevrsni uvod u kritiku medija - „Mediji, propaganda i sistem" Noama Chomskog objavljen u suradnji sa „Što čitaš" (preuzet 25.704 puta / online čitan 108.722 puta). Na trećem je mjestu „Ljubav je sve" Krešimira Pintarića, proglašen od strane kritike „prvim domaćim postfeminističkim ljubićem" (16.929 / 27.746). Na četvrtom je mjestu „Sloboština Barbie" Maše Kolanović, okarakteriziran kao generacijski roman o „posljednjem djetinjstvu u Jugoslaviji i prvom u Hrvatskoj" (13.345 / 14.199). Na petom je mjestu „aktivistički priručnik" „Četvrti svjetski rat / Drugačiji svijet je moguć" Dražena Šimleše (13.203 / 57.218). Na šestom i sedmom mjestu dva su svjetska klasika koje potpisuje H. D. Thoreau: čuveni prozni zapisi o čovjekovoj vezi s prirodom te ulozi u društvu „Walden" (10.982 / 19.329) te svojevrsna „početnica za hodače" - esej „Hodanje" (9.613 / 5.490). Na osmom je mjestu još jedan domaći naslov - roman „Ono što sam prešutjela" Aleksandre Kardum, koji odlikuje majstorski spoj ponajboljih odlika proza Irene Vrkljan s preokupacijama „bridgetjonesovske" generacije (8.954 / 13.762). Na devetom je mjestu još jedan domaći filmološki klasik - zbirka eseja „Razumijevanje filma" Hrvoja Turkovića (8.438 / 42.369). Na desetom mjestu najčitaniji je pjesnički naslov objavljen u okviru projekta BEK - „Tri jeseni" Ane Ahmatove, izbor iz opusa slavne pjesnikinje koji je sastavio i preveo Fikret Cacan. Ukupno je više od 150 naslova preuzeto više od tisuću puta.

Ovi dobri rezultati projekta BEK nisu u skladu s uobičajenim jadikovkama kako „Hrvati ništa ne čitaju", ali su zapravo dosta dobro usklađeni s rezultatima istraživanja o čitateljskim navikama domaće čitateljske publike. Naime, prema rezultatima prošlogodišnjeg istraživanja tržišta knjiga u RH (Kvaka, 2021.) znamo da učenici i studenti predstavljaju barem polovicu čitatelja e-knjiga, kao i da gotovo trećina populacije koja ima pristup internetu čita e-knjige, a od njih čak tri četvrtine čitaju isključivo besplatne e-knjige. Šteta što se u istraživanju ne navodi koliki postotak populacije ima pristup internetu, ali ako se poslužimo podacima iz istovrsnog istraživanja provedenog sada već davne 2016. u kojem se navodi da 72 posto populacije ima pristup internetu (danas ta brojka može biti samo veća) dolazimo do podatka da više od 15 posto građana RH čita isključivo besplatne e-knjige. Cilj je projekta BEK osigurati tim građanima RH pristup probranim domaćim beletrističkim, publicističkim i teorijskim naslovima, a njegovu su ostvarivanju ove godine svakako najviše doprinijeli entuzijazam i predanost urednika projekta (G. Čolakhodžić, T. Dunđerović, D. Ivankovac, K. Pintarić), kao i financijske potpore Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH

Objavljen ovogodišnji „ženski prozni blok"

U okviru novog „ženskog proznog bloka" objavljena su četiri naslova: zbirke „Zlatna riba i istočni Ariel" Sanje Lovrenčić, „More i zaustavljene priče" Neve Lukić, „Tamno ogledalo" Ivane Rogar te roman „Je suis Jednoruki" Maje Ručević.

Tekstovi obuhvaćeni zbirkom kratkih proza „Zlatna riba i istočni Ariel" Sanje Lovrenčić prilično su raznoliki - neki problematiziraju svakodnevicu, stavljajući u fokus sitno i sporedno, neki se razvijaju u prave kratke priče; ponekad se zadržavaju u gotovo dokumentaristički prikazanoj stvarnosti, no često se, uz ironijski odmak, pretvaraju u skice fantastičnih otklona/odstupanja, podtekstova, alternativnih života. Sam naslov diskretno ukazuje na to dvojstvo, zlatna riba potječe iz kratke antibajke o ostvarivanju i neostvarivanju želja, dok istočni Ariel - deterdžent drukčijeg sastava nego njegova istoimena zapadna inačica - potječe iz realističke priče o obiteljskim odnosima. Dio kratkih proza sabranih u ovoj knjizi nastao je da bude izgovoren u eter i to njihovu stilu daje lakoću i fluidnost. I tekstovi koje autorica nije pisala za radio odlikuju se sličnim jednostavnim, ali kultiviranim izričajem, u kojemu se odražava njezino iskustvo pjesnikinje i radio-dramske autorice. Zasebnu cjelinu čini nekoliko putopisnih zapisa, koji su stilom i duhom srodni ostalim kratkim prozama u ovoj knjizi.

Zbirka priča „More i zaustavljene priče" Neve Lukić čini odmak od dominantnih poetičkih rješenja u domaćoj književnosti, izmještajući fokus s očekivane stvarnosti prema (meta)jeziku i kroz njega konstrukciji i psihoprofilaciji subjekata, otvarajući pitanja smisla pisanja i življenja. Zaokupljajući se graničnim stvarima i pojavama, autorica ukazuje da je granično ujedno i ljudsko, možda i odviše ljudsko, pa i onda kada prelazi granicu poetskog, filozofičnog, oniričnog. Priče reducirane fabule, ali bremenite značenjima.

Ivana Rogar u svojem proznom prvijencu, zbirci priča „Tamno ogledalo", kako u svojem osvrtu primjećuje Jagna Pogačnik, ispisuje formalno dotjerane i znalački dozirane i zaokružene pripovijesti finog stila koji u svojim pozadinskim slojevima svjedoči o mnoštvu dobre pročitane literature koja je u njima nenametljivo sublimirana.

Roman „Je suis Jednoruki" Maje Ručević jedan je od najboljih proznih prvijenaca u domaćoj književnosti posljednjih godina, što su potvrdila i finala nekolicine književnih nagrada. Roman je to o talentiranom pijanistu, personifikaciji vremena u kojemu živimo, duha epohe; slojevit, psihološki dubok i stilski perfektan. Roman o nama. 

S ova nova četiri naslova ukupno ih je objavljeno 317, a trenutno je čitateljima dostupno njih 283, dok je ukupni broj objavljenih autorica i autora porastao na 185.