Ljudi ipak nikad neće moći živjeti na Marsu

Znanstvenici već desetljećima nagađaju kako je Mars nekoć bio sličan Zemlji i da je njegovom površinom tekla voda, što se može zaključiti po golemim kanjonima, prema kojima je Grand Canyon tek mala usjeklina u Zemljinoj kori.

Isto tako, jedna od najčešćih teorija jest i ona o tomu kako na polovima Crvenog planeta postoje velike zalihe smrznute vode, duboko ispod površine, koje bi jednog dana ljudima omogućile da se trajno nastane na ovom za čovjeka negostoljubivom mjestu.

Nažalost, dr. David Leverington sa Sveučilišta u Texasu smatra kako čovjek vjerojatno nikad neće moći pretvoriti ovaj susjedni planet u mjesto pogodno za život ljudi.

„Usjekline u površini Marsa nisu nastale ni od kakve tekuće vode, kako se obično misli, već od lave niske viskoznosti, karakteristika sličnih onoj na Veneri i Mjesecu", rekao je za časopis Inside Science.

Ove su tvrdnje dr. Leveringtona izazvale pravu buru kritika u znanstvenoj zajednici, a njegovi neistomišljenici tvrde da bi količina lave potrebna da napravi takve kanjone trebala biti veća od količine vode u svim rijekama na Zemlji, što smatraju malo vjerojatnim.

„Zanimljivo", odgovara dr. Leverington, „baš me zanima kakva je to količina vode tek onda bila potrebna da napravi kanjon poput Valles Marinerisa?" s pravom se upitao profesor.

Inače, Valles Marineris najveći je kanjon u Sunčevom sustavu, dužine 4000 kilometara, širine 200 kilometara i mjestimice do 7 kilometara dubine.

Dr. Leverington zaključuje i kako većina nama poznatih minerala koji postoje na površini Marsa ne bi preživjela kontakt s vodom, koja bi ih transformirala u drukčije minerale.

„Profesor Leverington iznosi zanimljive zaključke, ali mislim kako ih temelji na krivim pretpostavkama. Njegova se teorija temelji na osobinama Venere i Mjeseca, ali mi još uvijek i njih slabo poznajemo" rekao je Victor Baker, voditelj planetarija na Sveučilištu u Arizoni.

„Gotovo je sigurno da su i lava i voda sudjelovali u formiranju površine Marsa kakvu poznajemo danas", zaključuje.

Što ova saznanja znače za našu potencijalnu budućnost naseljavanja Crvenog Planeta, samo vrijeme može pokazati.