Kukanje je ljekovito za izgladnjeli, posrnuli ego

Homoludens.bloger.hr  piše o ljudima koji traže tuđe sažaljenje:

‘Mrzim što neki od njih imaju potrebu da cijeli svoj život istresaju pred neznancima uvjereni da ove to zanima, a zapravo ih vuče samo djetinja znatiželja, nezreli impulsi koji su zalutali u odraslost. Pitanje je koja je svrha iznošenja prljava rublja, nebitno čija. Dobiti samosažaljenje? Korist je kao pranje oceana dječjim sapunom. Dobiti savjet? Upotrebiv je kao i kaktus za veliku nuždu. Možda je to kukanje ipak kaloričan obrok izgladnjelome egu koji je sam sebi podmetnuo nogu. Kako se postaviti u toj situaciji, a ne biti nepoćudno indiferentnim ili savjetodavno iritantnim koji više sliči na zabadala? Ni danas nemam recept pa radije biram ostati između dvaju ekstrema, pognem glavu da se čini kako slušam dok lupkanje prstiju traži izlaz u otkucajima sata. (METRO)