Kako izvesti savršeno slobodno bacanje
Savršen slobodnjak ovisi o smjeru, rotaciji i kutu ispuštanja lopte, a znanstvenici su odredili najbolje vrijednosti koje bi ti parametri trebali imati
Slobodno bacanje je u košarci, da se tako izrazimo, sredstvo za izvršenje pravde kada jedan igrač u specifičnim okolnostima igre počini prekršaj nad drugim. Sudac 'žrtvi' tada daje priliku da kazni protivnički prekršaj pogađanjem koša; vrijeme se zaustavlja, igrači su sa strane dok onaj na kojemu je izvršen prekršaj staje na posebno određeno mjesto (liniju slobodnih bacanja) i obavlja 'egzekuciju'. Čini se vrlo jednostavnim, zar ne? Onaj tko je barem jednom imao priliku izvoditi slobodna bacanja zna da to baš i nije tako. Prema statistikama koje su dostupne na stranicama američkih košarkaških liga (NBA i sveučilišna košarka), sveučilišni košarkaši su u smislu slobodnjaka učinkoviti oko 69 posto, a NBA igrači, najbolji na svijetu, oko 75 posto. Ti se prosjeci nisu poboljšali desetljećima.
Međutim, tomu možda jednom i dođe kraj, samo ako se košarkaši budu vodili smjernicama dvojice stručnjaka iz područja strojarstva i aeronautike. Chau Tran i Larry Silverberg, profesori pri Državnom sveučilištu Sjeverna Karolina, proučavali su stotine tisuća trodimenzionalnih računalnih simulacija trajektorija slobodnih bacanja kako bi pronašli najbolju kombinaciju smjera, rotacije i kuta bacanja lopte. Evo njihove formule:
Prvo, treba gađati zadnji dio obruča. Ako ciljate središte obruča, dakle sam koš, preciznost će vam se smanjiti za tri posto. Najbolje je gađati dio u kojem bi lopta od zadnjeg dijela obruča, znači onoga bliže tabli, bila udaljena tek nekoliko centimetara.
Zatim, frekvencija rotacije treba biti oko 3 Hz (tri herca). Za većinu nas laika to znači da se lopta treba okrenuti oko svoje osi tri puta od trenutka kad je ispustite iz ruke do ulaska u koš. Takva rotacija će ublažiti odbijanje lopte u slučaju da pogodite obruč.
Na kraju, loptu treba ispaliti pod kutom od 52 stupnja u odnosu na horizontalu. Pravilo koje treba zapamtiti je sljedeće: lopta u najvišoj točci putanje prema košu ne bi smjela putovati preko granice od nekoliko centimetara iznad vrha table. Kad lopta pada pod ovim kutom ima najviše šansi da uđe točno u koš čak i ako dodirne obruč.
Detalji istraživanja objavljeni su u Časopisu za kvantitativnu analizu u sportovima (Journal of Quantitative Analysis in Sports)
Novi komentar