Bez Rusa se ne može u svemir

Trenutno se na međunarodnoj svemirskoj postaji ISS nalaze trojica Rusa, jedan Japanac i dva Amerikanca. Na postaju su stigli ruskim svemirskom letjelicom Sojuz koja je Zemlju napustila u Baikonoru. To je trenutno jedina mogućnost dolaska do ISS-a.

Naime, otkako su Sjedinjene Američke Države prije tri godine svoje space-shuttleove poslale u muzej, trenutno su jedino ruske letjelice Sojuz tehnički osposobljene za vožnju do ciljeva 400 kilometara udaljenih od naše planete - i natrag. I tako će ostati barem do 2017. godine. Tek tada bi NASA trebala u promet pustiti nove letjelice kojima bi astronauti mogli sigurno stići do izvanzemaljskih postaja.

Upućeni jedni na druge

NASA za svaki let jednog američkog astronauta Sojuzom Rusiji plaća oko 70 milijuna dolara - te novčane transfere američki Kongres mora odobriti na temelju zakona skrojenih po mjeri ovoga projekta. Prilikom podnošenja izvještaja Kongresu, Bolden je naglasio kako ovi letovi nisu samo rutinski, već da su oni itekako važni za sve buduće misije u svemir.

NASA, primjerice, ove letove između ostalog koristi i za testiranje materijala za buduće letove na Mjesec, pa čak i na Mars, a astronauti skupljaju i nova, značajna medicinska iskustva.Drugim riječima, prekid suradnje s Rusijom ujedno bi značio i okončanje ISS-a. Europa i SAD više do ove postaje ne bi mogle uopće stići. Istodobno, Rusima bi nedostajala financijska i tehnička sredstva; prije svega kada su u pitanju komunikacijski uređaji te oprema same stanice. No, za sada suradnja još traje.

Svi partneri koji sudjeluju u projektu ISS još uvijek su "na palubi".

"Naši astronauti još uvijek treniraju u blizini Moskve, a do izvanzemaljske postaje lete ruskim Sojuzima. Suradnja je još uvijek vrlo dobra", izjavio je nedavno Charles Bolden, bivši astronaut, danas šef američke agencije za svemirske letove NASA-e.

Jedina alternativa: Kina

Osim projekta ISS-a, gotovo da i nema druge suradnje između Rusa i Amerikanaca u svemiru; dakle do sada ne postoje zajednički projekti u svezi letova na Mjesec ili na neke druge ciljeve u našem Sunčevom sustavu. Ali SAD je i pri lansiranju svojih satelita gotovo potpuno ovisan o ruskoj tehnici. Primjerice, u raketi Atlas-V, jednoj od najvažnijih američkih svemirskih letjelica, ugrađen je ruski pogon.

Ironijom sudbine tako mnogi izviđački sateliti američkog ministarstva obrane lansiraju se pomoću rakete koja ne može funkcionirati bez ruske tehnike - i to se neće brzo moći promijeniti. U slučaju bojkota Rusije zbog krize u Ukrajini, Amerikanci bi vrlo brzo morali zaustaviti svoj promet raketa Atlas-V koje startaju iz Cape Canaverala. Rupu koja bi nastala izostankom ruske tehnike, Europa ne bi mogla popuniti.

Što se tiče prijevoza astronauta u svemir, trenutno Amerikancima i Europljanima može jedino Kina biti alternativa.

No, iako raspolaže svemirskim brodovima ovakvog tipa, ona nije partner u programu ISS. U slučaju da Rusija doista ubuduće više ne bi bila partner, njezino mjesto bi eventualno mogla zauzeti Kina. Za mnoge europske i američke političare to bi bilo rješenje tipa - "od dva zla manje".

Za sada, međutim, suradnja, pogotovo ona među astronautima SAD-a i Rusije, i dalje teče besprijekorno. Problemi i sukobi koji su trenutno aktualni na Zemlji, kao da se "onih gore" niti najmanje ne tiču. "Nacionalnost u zajedničkim misijama ne igra niti najmanju ulogu. U svemiru se svi moramo moći osloniti jedni na druge. A kada se nađemo na zajedničkom brodu, tada u svemir ne putujemo samo kao kolege već kao prijatelji", rekao je nedavno astronaut NASA-e Reid Wiseman
.