Poskupljenje plina od 31% ugrozilo proizvodnju opeke

Od 22 aktivne ciglane u Hrvatskoj, deset najvećih članice su Gospodarsko interesnog udruženja za proizvodnju, preradu i promet mineralnih sirovina (Promins) a one proizvode oko 80 posto ukupne proizvodnje opeke u Hrvatskoj.

Kako je proizvodnja opeke niskoakumulativna grana, a cigla gotovo zanemariv trošak u ukupnoj građevinskoj izgradnji, to će najnovije poskupljenje plina, prema riječima Gordana Šredla, direktora Prominsa, poskupjeti proizvodnju i smanjiti konkurentnost.

Ciglari u dilemi

Šredl napominje kako poskupljenje plina od čak 31 posto u nekim županijama, predstavlja udar na troškove i dovodi u pitanje njihov opstanak na opekarskom tržištu. Ivanka Medved, članica Uprave Ciglane Zagreb, podsjeća pak da oni plaćaju skuplji plin od ostalih ciglana jer imaju posrednika, Gradsku plinaru koja plin kupuje od Ine i cijena je 2,19 lipa po kubičnom metru.

Odobrenje za izvođenje rudarskih radovaProizvođači opeke kao i svi proizvođači mineralne sirovine, sukladno Zakonu o rudarstvu, moraju ishoditi odobrenje za izvođenje rudarskih radova na odobrenom eksploatacijskom polju i dobiti koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina. 

Na konačnu cijenu proizvoda utječe dosta elemenata, ali su energenti svakako jedna od najvećih stavki, navodi Medved. Na pitanje hoće li poskupjeti i cigla, ciglari su u dilemi, pa u udruženju odgovaraju kako ih o tomu članice ne obavještavaju, u Ciglanama Zagreb neodređeno su rekli da su na više ulazne cijene računali pri izradi kalkulacija, dok u ciglanama u stranom vlasništvu o tomu ne smiju govoriti.

Plin, dakako, nije jedini problem članica Prominsa i Šredl upozorava da ‘valja velikim slovima napisati kako je opeka zdrav ekološki građevinski proizvod, bez kojega je nezamisliva današnja gradnja i država mora imati u vidu osobitu zaštitu tog svog strateškog proizvoda, ali i sveukupnih mineralnih sirovina’.

Pri tomu misli ponajprije na preslabu zastupljenost u državnim organima jer ‘sadašnji načelnik Uprave za rudarstvo pri Ministarstvu gospodarstva nije nadležan gotovo ni za što i ima premalo ovlasti, jer o djelatnosti proizvodnje mineralnih sirovina odlučuje se u nekoliko ministarstava od okoliša, poljoprivrede, gospodarstva do Uprave za vode i Državnog ureda za upravljanje imovinom’.

Eksploatacija

Primjerice, kaže Šredl, proizvođači opeke kao i svi proizvođači mineralne sirovine, sukladno Zakonu o rudarstvu, moraju ishoditi odobrenje za izvođenje rudarskih radova na odobrenom eksploatacijskom polju i dobiti koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina.

To je mukotrpan posao koji iziskuje nekoliko javnih rasprava (za istražni prostor, eksploatacijsko polje, za lokacijsku dozvolu), zatim rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, dobivanje raznih suglasnosti, usklađivanje s prostorno- planskom dokumentacijom itd.

Znači, već u startu je toliko problema i troškova prije početka same eksploatacije koje proizvođači opeke moraju svladati kao i svi oni koji se žele baviti eksploatacijom mineralnih sirovina. Najnoviji problem je i Nacrt prijedloga zakona o koncesijama. (poslovni.hr)