Nadan Vidošević za nas ima glas

Dobro došli u novu rubriku Metro portala, Interni Vju. Za početak pripremili smo Vam intervju sa jednim od najpoželjnijih Hrvata današnjice. Predsjednički kandidat na pauzi, šarmer, romantik. Neki misle da on ne bi bio dobar predsjednik RH, neki misle da bi. Ovaj intervju Vas neće uvjeriti niti u jedno niti u drugo, samo ćete malo pobliže upoznati njega osobno i par njegovih stavova. Bio on dobar kandidat ili ne, da je on predsjednik, ako ništa drugo cijeli svijet bi nas se bojao jer bi mislili da nam je Darth Vader na čelu države. Dame i gospodo, čovjek sa najspecifičnijim glasom i najvećim šarmom među kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske, Nadan Vidošević:

Rođeni ste i odrasli u Splitu, kako vam je živjeti u Zagrebu bez mora i galebova?

Fantastično, zato što je Hrvatska danas tako povezana da za sat vremena ili malo više, ako me ne uhvate, sam na Kvarneru, prema tome na moru, dakle između Voloskog i Zagreba ima malo više od sat vremena malo brže vožnje.

Jeste li u osnovnoj školi bili popularni ili totalni bezveznjaković?

Između tog dvoje. Bio sam nestašno dijete u granicama normale.

Uz koju ste se muziku najviše vezali u pubertetu?

Pa...uz Pink Floyd i Led Zeppelin. To je bila glazba tog vremena.

Ima li neka zanimljiva pripita anegdota iz mladosti?

Prvi put sam se opio kao vice maturant, sa sedamnaest godina i toga se dobro sjećam, jer nakon toga jedno petnaest godina nisam mogao orahovicu ne samo pit, nego ni primirisat. Iako ona nije bila uzrok pijanstva. Ona je bila zadnji čin, pili smo sve po redu, pa kad je sve nestalo došli smo na orahovicu, a onda je nakon toga krenulo nizbrdo.

Šta bi nosili sa sobom na pusti otok da morate otići na recimo dvije godine?

Maksimalno praktične stvari. Neki nož, neki lakši izvor vatre da ne moram trljati grančice. Vjerojatno neku udicu, zapravo sigurno udicu i nosio bi neki komad platna koji ne propušta vodu da je mogu skupljati jer bi problem žeđi sigurno bio velik.

Eto, ponašao bi se praktično, sigurno ne bi nosio romantičnu knjigu jer bi mi ona samo potencirala tugu u samoći.

Koja je najromantičnija stvar koju ste ikada napravili?

Teško mi je to odgovoriti jer sam inače nepopravljivi romantik pa mi takve stvari nisu strane. To bi trebala možda supruga odgovoriti.

Koliko ulažete u predigru i koliko ona s vama traje?

Pa, u seksu mi je zadovoljstvo žene, zapravo jedini put do mog zadovoljstva.

Koliko puta dnevno vas netko zafrkava zbog vašeg glasa?

Jako često.

Jeste li ikada razmišljali snimiti duet sa Vladom Kalemberom?

Pa ne baš, jer bi pokvario tu priču. Vlado ima artikulirani hrapav glas, a ja imam neartikulirani hrapav glas.

Koji je vaš stav o dekriminalizaciji lakih droga?

Smatram da bi veći stupanj tolerancije u tom smjeru bio dobar.

Bili ste na festivalu stand up komedije. Kako ste se osjećali dok vas je komičar Ivan Šarić „roštiljao" sa pozornice pred osam stotina ljudi?

Bilo mi je drago, mislim drago - naime imao je pravo sve što je govorio.                     

Ja sam rekao jednu totalno glupu rečenicu, on ju je pročitao i prokomentirao, to je  sasvim u redu. Drugi put je više neću ponavljati.

Jeste li ponekad jugonostalgični?

Nisam nimalo, ni u kojem smislu, ali sam veliki zagovornik ideje da bivši jugoslavenski narodi stvore nešto što su stvorili skandinavci. To mi je neki politički ideal kad su u pitanju regionalni odnosi.

Što Vam se jako ne sviđa trenutno u Hrvatskoj?

Ne sviđa mi se što ljudi ne osjećaju da imaju jednake mogućnosti u ovoj zemlji.

Da vam je netko kad ste imali 18 godina rekao da ćete jednog dana biti kandidat za predsjednika države, šta bi mu rekli?

Da je totalna budala.

S obzirom na to da funkcija predsjednika države u Hrvatskoj nije toliko utjecajna kao funkcija predsjednika Vlade, zašto ste se odlučili baš na taj korak i kako mislite poboljšati stanje u državi s te funkcije?

Tu moram napomenuti da niste u pravu jer uz francuskog predsjednika Sarkozya, hrvatski predsjednik Mesić ima najviše ovlasti među predsjednicima u Europi.

Važno je da je on odgovoran za funkcioniranje vlasti, tako piše u ustavu, a to znači da tamo gdje je vlast ugrožena on mora reagirati, a Hrvatska je sada ekonomski ugrožena. Predsjednik ima tri specifične funkcije. Jedna je obavještajna zajednica, druga je diplomacija, a treća je vojska i on je vrhovni zapovjednik. Sve te tri funkcije moraju se čitati kao ekonomske funkcije. Znači, diplomacija - kako prodati ili izvesti hrvatsku robu i uslugu na treće tržište. Obavještajni sustav služi dvostruko, jedno je da pomogne diplomaciji u plasmanu hrvatskih proizvoda vani, a drugo je da bude priprema za policiju, carinu i inspekciju za ostale državne funkcije u obrani regularnosti na domaćem tržištu. Vojni sektor je jedna od ključnih stavki jer u svim razvijenim zemljama svijeta, vojni sektor je najveći podupiratelj ekonomske i znanstvene aktivnosti. Do sada percepcija u Hrvatskoj da predsjednik mora biti tu nije bila jaka, sad treći predsjednik mora braniti hrvatsku na ekonomskom planu gdje je ugrožena i zato te funkcije dobivaju novu dimenziju.

S obzirom na to da ste izašli iz stranke HDZ-a mislite li ostati blizu njihove politike ili ćete ići što dalje od tog smjera?

Bit ću blizu vlastite politike, a ta politika znači da se svaki građanin u Hrvatskoj mora osjetiti odgovornim za vlastitu budućnost, a moja je uloga da kao predsjednik taj proces kanaliziram.

Ima puno buke oko članstva i članarine u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Možete nam objasniti kakvu korist od HGK imaju članovi tj. tvrtke članice?

Veliku korist. Danas barem sto tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj je posljedica gospodarske diplomacije koju je provodila HGK. Akcija „Kupujmo hrvatsko" je afirmirala hrvatski proizvod te svijest o potrošnji hrvatskog proizvoda. Cijela predstavnička mreža, ne samo naša, nego i drugih komora koje su nam spremne dat uslugu je silni potencijal koji se nažalost nije koristio dovoljno jer su kompanije bile orijentirane na domaće tržište, a mali broj njih na izvoz. Da ne spominjem i  stotine kontakata koji se najlakše ostvaruju preko ljudi u komori, ali ono što je važno je da je se i koristi. Jer i oni najveći i oni mali imaju potrebu organiziranog djelovanja. Pojedinačno smo mi nikakvi, zanemarivi, čak i najveći među nama, ali kad smo organizirani zajedno onda prije svega lakše rješavamo stvarne probleme, a i lakše se povezujemo se drugima koji imaju slične probleme u drugim zemljama i drugim sredinama. Dakle to je doista veliki prostor.

Zašto mislite da ste baš vi super kandidat za predsjednika RH?

Ne mislim da sam ja super kandidat, ali mislim da dovoljno u životu imam i dovoljno znam da je red da sad kad je zemlji maksimalno potrebno se ponovo uključim. Imao sam petlju iz jedne vrlo komforne ekonomske i društvene pozicije '89.-e se uključit u politiku kad je to trebalo, pa proći cijeli taj rat koji naravno nisam očekivao kao i nitko iz moje generacije. Svi smo mislili da će to biti jedan kratki valcer demokracije, a nakon toga da ćemo bit Europa. Naravno niti sam znao da će biti rat, niti sam znao da smo mi država s toliko slabosti, kao što ih imamo i danas. To je bila neka moja epizoda početka ulaska u politiku. Onda sam izišao iz nje jer nisam baš bio previše oduševljen, jer znate kad je vidite izbliza onda se u mnogim stvarima razočarate. Ali sad vidim da je ponovno zemlja stvarno ekonomski ugrožena i čini mi se da je moja moralna obveza da ne budem kao ona dva starca u muppet showu što sjede na balkonu i gledaju što se događa na pozornici, nego da budem unutra i da pokušam građane ne preplašiti nego ohrabriti da nekim drugim načinom mogu živjeti puno bolje nego što žive danas.