Moć hrvatskog zajedništva

Vjerujemo da je sjajan osjećaj bio biti dijelom gledališta na plivalištu Yingdong za vrijeme vaterpolske utakmice između Hrvatske i Srbije. Iako je na tribinama bilo svega pedesetak naših navijača, mahom košarkaša i rukometaša, do izražaja je u potpunosti došao citat ‘malo nas je al’ nas ima’. 

Nevjerojatnu su atmosferu priredili košarkaši i rukometaši kolegama vaterpolistima.  Najglasniji su bili kad je bilo najpotrebnije, u trenucima kada barakudama nije išlo, kada su u prvoj četvrtini gubili 3-1. Ne znamo je li to pomoglo ili ne vaterpolistima, ali nastavak je ponudio drukčiji scenarij.  

Iznenađeni su bili i Kinezi koji su pohodili utakmicu prije naše. Svašta su oni vidjeli, ali ovakvo zajedništvo nisu. Uistinu lijepo je bilo vidjeti  na tribini Vorija, Prkačina, Dominikovića,... čak i ozlijeđenog Balića s vaterpolskim kapicama s brojem 10 kako bodre vaterpoliste.

No, nije to od jučer. S pravim momčadskim duhom prvi su započeli rukometaši još 1996. godine kada su se pozlatili olimpijskom medaljom u Atlanti. Moć zajedništva kulminirala je na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Tunisu 2003., kada su Hrvati postali svjetski prvaci. Momčadski duh krasi i vaterpoliste, a odnedavno (ponovno) i košarkaše.

- Upali smo u nevjerojatnu skupinu i nakon dva kola imamo dvije pobjede. Razlog je samo jedan, mi smo kolektiv, mi u svakoj utakmici izbacimo nekoga tko će presuditi, To je naša snaga, to je nešto što nitko drugi nema - potvrdio je gore navedeno Marko Popović nakon utakmice u kojoj su košarkaši na koljena bacili Rusiju. 
Slika u kojoj nakon utakmice zagrljeni vaterpolisti pored bazena stoje i pozdravljaju kolege na tribini još dugo će se vrtiti na domaćim televizijama. Nema dvojbe, zajedništvo koje krasi naše momčadi jamac je da ćemo se još radovati vijestima iz Pekinga.

Nevjerojatnu su atmosferu priredili košarkaši i rukometaši vaterpolistima. Slika u kojoj nakon utakmice zagrljeni vaterpolisti pozdravljaju kolege na tribini dugo će se vrtiti. 

Iako smo mnogo očekivali od plivača, prvenstveno Duje Draganje i Sanje Jovanović, za sada još ništa. Gordan Kožulj prvi je plivač koji je uspio izboriti  polufinalnu utrku na Olimpisjkim igrama. Uspjelo mu je to u utrci na 200 m leđno. No, koliko možemo očekivati od plivača koji je rekao da je vrijeme njegovih medalja prošlo?

Nade polažemo u Duju. Pedesetica je njegova disciplina, nema razloga da tako ne bude i u budućnosti. Iako je Sanja Jovanović potpuno podbacila u utrci na 100 metara leđno, od koje je mnogo očekivala,  mala nada tinja da bi se stvari mogle popraviti na dvostruko dužoj dionici.