Nenormalne cijene povrća u Hrvatskoj nisu nužnost: Kako prekinuti ovaj trend?

Svjedoci smo vremena u kojem odlazak na tržnicu ili u supermarket izaziva ozbiljan stres za kućni budžet. Kilogram češnjaka ili cherry rajčica na pojedinim domaćim tržnicama doseže nevjerojatnih 10 eura, dok se obična rajčica prodaje i po 7 eura. Došli smo do apsurdne situacije da su zdravi biljni proteini i sezonski plodovi skuplji od mesa.

Dok se javnosti ovakve anomalije redovito serviraju pod egidom inflacije, poremećaja u lancima opskrbe ili sušnih razdoblja, ekonomska realnost je posve drukčija. Nenormalne cijene povrća u Hrvatskoj nisu prirodna nepogoda ni ekonomska nužnost, već izravna posljedica strukturnih slabosti, izostanka kontrole i uništene domaće proizvodnje.

Trgovačke marže: profit ispred potrošača

Jedan od glavnih pokretača cjenovnog balona u prehrambenom sektoru krije se u nezasitnim apetitima trgovačkih lanaca. Prema relevantnim analizama poljoprivrednih stručnjaka, prosječna marža trgovaca na povrće u Hrvatskoj drastično je skočila od 2020. godine - s nekadašnjih 30% na nevjerojatnih 60%.

Trgovci vješto koriste činjenicu da je domaće tržište preplavljeno uvoznom robom sumnjive kvalitete. Kako nema snažne domaće konkurencije koja bi diktirala niže cijene, na sceni je takozvano "tržište dobavljača". Veliki lanci ciljaju samo onaj sloj kupaca koji visoke cijene može podnijeti, svjesno maksimizirajući profit na manjoj količini prodane robe, umjesto da idu na ruku širokim masama.

Ovisnost o uvozu i kolaps domaćeg agrara

Hrvatska poljoprivredna strategija do 2030. godine predviđala je podizanje tisuću hektara modernih staklenika, no realnost je porazna - danas ne brojimo ni 650 hektara zatvorenih uzgojnih površina. Zbog toga smo postali kronično ovisni o uvozu, što potvrđuju podaci da deficit uvoza osnovnih kultura, poput crvenog luka, redovito obara povijesne rekorde.

Dok druge europske države koriste poljoprivredne poticaje za tehnološki razvoj, okrupnjavanje zemljišta i postizanje konkurentnosti, u Hrvatskoj su oni postali puko sredstvo za preživljavanje i socijalni dohodak, a ne za modernizaciju. Kada država radije daje stotine hektara plodnog zemljišta za solarne elektrane umjesto da ga dodijeli mladim obiteljima poljoprivrednika za intenzivan uzgoj povrća, rezultat ne može biti drukčiji od praznih polja i skupih polica.

Kako preokrenuti trend? Rješenja postoje

Da bi građani ponovno jeli pristupačnu i zdravu hranu, država mora preuzeti aktivnu ulogu u lancu vrijednosti kroz konkretne reformske korake:

• Stroža regulacija i nadzor marži: regulatorna tijela moraju jače nadzirati formiranje cijena i penalizirati neopravdano dizanje marži velikih trgovačkih lanaca.

• Zasićenje tržišta domaćom robom: jedini dugoročni način za trajno obaranje cijena povrća jest snažan poticaj domaćim OPG-ovima kako bi domaća ponuda nadvladala uvoz.

• Okrupnjavanje i navodnjavanje: umjesto birokratskih kočnica, poljoprivrednicima je potrebno omogućiti brže okrupnjavanje parcela i jeftiniji pristup sustavima za navodnjavanje.

Visoke cijene hrane nisu anomalija koju moramo nijemo trpjeti. Uz pametnu fiskalnu i industrijsku politiku, Hrvatska ima sve prirodne resurse da osigura stabilnu, održivu i, najvažnije, cjenovno pristupačnu prehrambenu sigurnost za sve svoje građane.