Šumske požare se još jedva može gasiti

Intenzivni i dugotrajni toplinski valovi te duge suše ovog su ljeta izazvali još jednu tešku sezonu šumskih požara diljem Europe. Vatrogasci se bore s velikim požarima u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Italiji, ali i na sjeveru: u Velikoj Britaniji, čak i u Norveškoj.

Slični uvjeti potaknuli su požare i u SAD te Kanadi. Već tjednima stotine požara haraju golemom crnogoričnom šumom koja se proteže od Yukona na sjeveru do Newfoundlanda na istoku. Do 24. srpnja izgorjelo je najmanje 3,3 milijuna hektara, što je površina veća od Belgije.

Dok je dim prekrivao velike gradove s ove i one strane granice Kanade i SAD, predsjednik Donald Trump optužio je Kanadu na društvenim mrežama da „ne održava svoje šume kako treba" i da „namjerno" zanemaruje „osnovno upravljanje šumama i uklanjanje šumskog otpada".

Nisu svi požari isti

Iako je uklanjanje zapaljivog materijala kao što je otpalo granje i lišće, dio posla u prevenciji požara, učinkovito upravljanje podrazumijeva mnogo više od samog čišćenja otpada. U Kanadi bi uklanjanje raslinja s tako golemog i teško dostupnog područja bilo nemoguće. „Ne postoji jedno rješenje za sve", uvjerena je Amy Duchelle koja se bavi šumarstvom pri Organizaciji UN za hranu i poljoprivredu (FAO).

Sve češći ekstremni toplinski valovi i dugotrajne suše su posljedica klimatske promjene, a oni isušuju drveće i podrast. To pogoduje požarima visokog intenziteta koji mnogo lakše izmiču kontroli, upozorava Duchelle, čak i na mjestima koja su nekada bila previše vlažna da bi gorjela.

Tropske šume poput Amazone ili šuma jugoistočne Azije nisu se razvile u suživotu s vatrom. Nemaju debelu, otpornu koru ni biljke prilagođene klijanju nakon požara. Zato je tamo ključno zaustaviti krčenje šuma zbog rudnih bogatstava ili poljoprivrede, očuvati krošnje i vegetaciju koje stvaraju vlažno stanište otporno na požare. Ali i osposobiti ljude da odmah reagiraju na svaki rizik od izbijanja požara.

U Europi rješenja mogu uključivati prekogranično praćenje i zaštitu te sadnja vegetacije otpornije na požare umjesto vrlo zapaljivih četinjača. To također podrazumijeva veću raznolikost drveća koje doprinose otpornijim šumama, a koje su tijekom stoljeća nestajale zbog poljoprivrede i iskorištavanja šumskih resursa.

Vatrom protiv vatre

Na nekim je područjima upravo vatra ključna za očuvanje šuma. „Naša crnogorična šuma i ovisi o vatri: ona joj je potrebna za zdrav razvoj", tvrdi Amy Cardinal Christianson, pripadnica autohtonog naroda Métis u zapadnoj Kanadi.

Prema njezinim riječima, određeni broj požara dio je prirodnog ciklusa jer stvara prirodne protupožarne pojaseve, potiče rast nove vegetacije i obnavlja ekosustave, što sve može usporiti širenje velikih požara.

Istraživanja pokazuju da su se neke šume prilagodile povremenim požarima koji djeluju kao svojevrsno „resetiranje" ekosustava. Vatra može otvoriti prostor manjim biljkama koje se teško natječu s nekontroliranim raslinjem, a spaljeni biljni materijal oslobađa hranjive tvari koje obogaćuju tlo.

No sezona šumskih požara u Kanadi danas ubrzava taj prirodni i zdravi ciklus - počinje ranije, traje dulje i sve se teže nadzire. Osim toga, povećava i kanadske emisije ugljika. Rekordna sezona požara 2023., tijekom koje je izgorjelo pet puta više šumskih površina od godišnjeg prosjeka, povećala je globalne godišnje emisije iz šumskih požara za 23 posto. Dio pepela koji se digao stigao je čak do zapadne Europe.

Christianson, nekadašnja znanstvenica Kanadske šumarske službe, a danas direktorica za upravljanje požarima u organizaciji Indigenous Leadership Initiative, smatra da stariji modeli gospodarenja šumama koje su Europljani uveli radi podrške drvnoj industriji - stroga regulacija, potpuno gašenje svih požara i usmjerenost na brzorastuće monokulture - nisu prikladni za kanadske uvjete.

Međunarodna razmjena iskustava

„Isključivanjem vatre iz ciklusa zapravo smo povećali rizik", uvjerena je. Povremeno kontrolirano paljenje može smanjiti opasnost od katastrofalnih požara koji izmiču kontroli.

Duchelle iz FAO prenosi kako i vatrogasci s desetljećima iskustva svjedoče o današnjim požarima koje više ne mogu obuzdati jer se „vatra kreće prebrzo, plamen je previsok, a toplina prevelika".

Zbog tih izazova se sve više razmišlja ne samo o gašenju požara, nego i o smanjenju rizika, prilagodbu promjenjivim uvjetima i jačanje otpornosti nakon požara. FAO je 2023. osnovao Global Fire Management Hub kako bi zemljama pogođenima požarima pomogao u obuci i suradnji u razmjeni znanja.

Velika nada se polaže i u nove tehnologije i podataka za nadzor i reakciju u slučaju požara, digitalnu platformu za dijeljenje informacija te razvoj međunarodne suradnje i upravljanja u lokalnim zajednicama.

Christianson je u suradnji s tim centrom pomogla uspostaviti mrežu posvećenu znanju i praksama autohtonih naroda, nakon što je u Kanadi osnovala neovisnu mrežu s više od 200 lokalnih čuvara prirode koji pomažu kod šumskih požara.

Drevno iskustvo - paljenja šume

To uključuje i paljenje šume - male, namjerno izazvane požare niskog intenziteta prilagođene pojedinom krajoliku. Takvi požari kontrolirano uklanjaju granje i šikaru, štite od velikih požara, pridonose očuvanju biološke raznolikosti i čuvaju lokalne kulture.

Nadzirani požari koje uglavnom provode državne službe, također su korisna i primjenjuju se već godinama. Međutim, ona su obično većeg opsega i ne uzimaju uvijek dovoljno u obzir posebnosti lokalnog okoliša. Ponekad se provode ljeti, kada nema vlage kako bi se postupak ubrzao, čime raste opasnost od gubitka kontrole nad vatrom.

Kulturno spaljivanje najčešće se provodi u rano proljeće ili kasnu jesen, ovisno o snježnom pokrivaču i drugim prirodnim čimbenicima. No klimatske promjene pomaknule su i taj raspored, a Christianson ističe da je dobro poznavanje krajolika ključno za uočavanje takvih promjena.

„Obično smo palili u travnju ili svibnju", rekla je govoreći o svom posjedu. „Ove godine mnogo sam toga zapalila već u veljači."

Nema više močvara, nema više bizona...

Govoreći za DW iz svoga doma u Rocky Mountain Houseu u Alberti, Christianson je rekla da se iste metode spaljivanja ne mogu automatski primijeniti na sve kulture, ali da se uspješne ideje i tehnike ipak mogu dijeliti na međunarodnoj razini.

„Ono što je zaista posebno kod autohtonih praksi kulturnog spaljivanja jest činjenica da imaju mnogo zajedničkih obilježja. Svi osjećamo odgovornost za upravljanje krajolikom, a vatra je jedan od važnih načina da to činimo", rekla je Christianson, koja je tu praksu prenijela i svojim kćerima. „Glavni cilj većine autohtonih zajednica s kojima sam razgovarala jest stvaranje zdravih krajolika."

To znači sagledavanje šire slike: obnavljanje močvarnih područja kako bi ekosustavi bili otporniji na požare ili vraćanje autohtonih vrsta poput bizona u Kanadi. Bizoni, kojih je nekoć bilo na milijune, smanjuju opasnost od požara jer ispašom uklanjaju vegetaciju koja se širi na travnjake i u šume.

Ta je praksa posljednjih godina ponovno uvedena i u Europi, pri čemu se u Španjolskoj i Portugalu koriste konji i europski bizoni. „Zdrav krajolik može se lakše prilagoditi požarima kakve danas sve češće viđamo", rekla je Christianson.

Amazona više nije (toliko) gorjela

Jedna od zemalja koja je posljednjih godina postigla uspjeh u suzbijanju šumskih požara jest Brazil. „Brazil je vrlo uspješno smanjio ne samo stopu krčenja šuma nego i broj požara u Amazoni", rekla je Duchelle. Smatra to uspjehom suradnje državnih, lokalnih i saveznih institucija te nacionalnoj politici integriranog upravljanja požarima. „To nije postignuto slučajno."

Godine 2025. šumski požari u najvećoj južnoameričkoj državi pali su na povijesno najnižu razinu. Izgorjelo je oko 12,7 milijuna hektara, područje približno veličine Grčke.

Novi podaci mreže za praćenje okoliša MapBiomas pokazali su da se nešto manje od četvrtine ukupno izgorjele površine nalazilo u amazonskoj prašumi, najvećoj na svijetu i jednom od ključnih regulatora globalne klime. To predstavlja pad od 80 posto u odnosu na 2024. godinu i oko 56 posto manje od povijesnog prosjeka tijekom posljednjih 40 godina.

Međutim, savana Cerrado u središnjem Brazilu, gdje je vatra prirodan dio ekosustava, nastavila je gorjeti približno istim intenzitetom, djelomično zbog dugotrajne suše. Stručnjaci upozoravaju da bi nadolazeći vremenski fenomen El Niño mogao izazvati još veću sušu i dodatno povećati opasnost od požara.