Zar ne bi trebali objaviti svoje životne planove kako bi nas prijatelji i obitelj podržali? Nije li dobro za tvrtku da suradnike upoznamo s projektima koje želimo realizirati? Ne bi li se trebali ravnati prema zakonu privlačnosti (želja privlači želju, odnosno negativne misli imaju negativan ishod i obrnuto, pozitivne želje donose pozitivne stvari) i vizualizirat si cilj? Odgovor na sva pitanja je NE!

Studije i eksperimenti koji se provode od 1933. godine uredno pokazuju da se planovi o kojima ljudi naširoko razglabaju vrlo rijetko obistine.

Njemački znanstvenik W. Mahler otkrio je početkom 20. stoljeća da kada neka osoba otkrije drugima rješenje nekog problema, a ti ljudi pohvale njegovu domišljatost, to rješenje postaje realnost, no samo u njegovoj glavi.

Drugim riječima, otkrivanje namjera i planova zadovoljava naš ego u tolikoj mjeri da izgubimo motivaciju da s riječi pređemo u djelo.

Tu teoriju je nedavno dokazao profesor Peter Gollwitzer sa Sveučilišta New York koji je rezultate studije u kojoj je sudjelovalo 63 volontera objavio u članku "When Intentions Go Public: Does Social Reality Widen the Intention-Behavior Gap?".

Četiri različitih testova pokazalo je da volonteri koji svoje planove drže za sebe češće izvrše svoj naum nego osobe koji javno objavljuju svoje namjere.

Znanstvenici objašnjavaju da pošto sliku o sebi stvaramo putem simbola identiteta, koji pak nastaju u našem umu posredstvom djelovanja ili govora, obznanjivanjem planova zadovoljavamo potrebu da tražimo daljnje simbole.