Credit Suisse, institucija stara 167 godina, s bilancom od 531 milijardu švicarskih franaka i više od 50.000 zaposlenika, prodana je svom većem švicarskom konkurentu UBS-u za 3 milijarde švicarskih franaka. Po svemu sudeći, Credit Suisse nije imao puno izbora hoće li prihvatiti ponudu.

Što je uzrokovalo tako dramatičnu propast donedavno jedne od 25 najvećih europskih banaka? Je li to znak šire krize koja se sprema u europskom bankarskom sektoru? Na ta pitanja odgovor je pokušao dati Martin Arnold, analitičar Financial Timesa.

Prvo što je istaknuo jest kako je Credit Suisse već nekoliko godina problematično dijete europskog bankarstva. Banka je pretrpila brojne skandale, gubitke, brojne promjene u upravljanju te je prošla razna restrukturiranja.

Kada su tri srednja američka zajmodavca, uključujući banku Silicon Valley, propala ranije ovog mjeseca, ulagači su počeli brinuti koje bi to druge banke mogle biti ranjive. Za oko im je zapela upravo banka Credit Suisse. Signali su bili jasni.

Primjerice, veliki klijenti u samo nekoliko mjeseci prošle godine izvukli su više od 10 posto svog novca iz njezine jedinice za upravljanje imovinom. Pad se ubrzao prošlog tjedna, nakon što je čelnik Saudijske narodne banke, koja je prošle godine kupila 10 posto udjela u Credit Suisseu, odbacio svaku daljnju financijsku pomoć švicarskom zajmodavcu.

Arnold tvrdi kako bi slična sudbina mogla zadesiti i druge europske banke. Premda su europske banke nedvojbeno u boljoj poziciji nego što su to bili za vrijeme krize 2008. to nipošto to ne znači da će biti imune na posljednje turbulencije u sektoru, dodaje.

"Nekoliko je razloga za brigu. Prvo, Credit Suisse također je imala relativno zdrave omjere kapitala i likvidnosti, oboje je prošle godine bilo samo malo ispod prosjeka eurozone. No to je nije spasilo propasti. Drugo, banke u eurozoni još uvijek ne zarađuju dovoljno profita da pokriju svoj trošak, što znači da su dioničari na gubitku. Treći problem su rastuće kamatne stope, koje je Europska središnja banka povećala brzinom bez presedana, a sve kako bi se uhvatila u koštac s rastućom inflacijom. To će umanjiti vrijednost bankovnih posjeda državnih obveznica i hipoteka, te dodaje da će strah na financijskim tržištima vjerojatno natjerati zajmodavce da postanu mnogo oprezniji, smanjujući protok kredita, što će na kraju naštetiti i europskim bankama", elaborirao je Martin Arnold.