Svi imamo onog jednog prijatelja koji bez grižnje savjesti uživa u kasnonoćnoj pizzi, bori se s duplim porcijama deserta i pritom izgleda kao da svakodnevno živi u teretani. Dok se većina borbi s nekoliko stotina grama viška nakon vikend-opuštanja, ovi pojedinci kao da posjeduju čarobni štit protiv kalorija. No, radi li se doista o magiji, genetici ili pak o skrivenim navikama koje na prvi pogled ne primjećujemo? Znanost pokazuje da tajna vječne vitkosti leži u složenoj kombinaciji genetike, neosviještene tjelesne aktivnosti i biologije organizma.

Mit o brzom metabolizmu: što se zapravo događa?

Kada vidimo nekoga tko puno jede, a ne deblja se, najčešće to pripisujemo "brzom metabolizmu". Bazalni metabolizam (BMR) predstavlja broj kalorija koje tijelo troši u stanju potpunog mirovanja kako bi održalo vitalne funkcije. Iako genetske varijacije postoje, razlika u bazalnom metabolizmu između dvije osobe iste visine i težine rijetko prelazi 200 do 300 kalorija dnevno.

Prava razlika često leži u nečemu što se naziva NEAT (Non-Exercise Activity Thermogenesis). To je energija koju trošimo na sve aktivnosti koje nisu svjesni trening ili spavanje. "Vječno mršavi" ljudi nesvjesno su u stalnom pokretu. Oni cupkaju nogom dok sjede, gestikuliraju rukama, češće ustaju, biraju stepenice umjesto lifta i općenito su nemirniji. Ova spontana aktivnost može spaliti i do 800 kalorija više dnevno, što u potpunosti poništava kalorijski suficit iz hrane.

Genetski jackpot i uloga hormona sitosti

Znanstvena istraživanja potvrđuju da genetika igra golemu ulogu u tome kako tijelo upravlja energijom. Osobe koje se teže debljaju često imaju visoku osjetljivost na leptin - hormon koji mozgu signalizira da je želudac pun.

Evo ključne razlike u ponašanju:

• Osobe sklone debljanju: često jedu i nakon što osjete sitost, vođene hedonističkim porivom ili emocionalnim stanjima.

• Prirodno mršave osobe: možda će pojesti golemu porciju pred vama, ali će zbog visoke osjetljivosti na leptin nesvjesno preskočiti sljedeći obrok ili drastično smanjiti unos hrane u idućih 24 do 48 sati jer jednostavno ne osjećaju glad.

Nadalje, određene genetske varijacije, poput varijacija u genu FTO (poznatom kao gen povezan s pretilošću), utječu na to hoće li tijelo višak kalorija skladištiti kao masno tkivo ili će ga pokušati "spaliti" kroz povećanje topline tijela.

Skriveni adut: sastav tijela i crijevni mikrobiom

Ono što jedemo utječe i na to tko živi u našim crijevima. Novija istraživanja crijevnog mikrobioma otkrivaju da prirodno mršavi ljudi imaju znatno veću raznolikost "dobrih" bakterija, posebice iz roda Bacteroidetes. Ove bakterije učinkovitije razgrađuju hranu i mogu utjecati na to koliko se kalorija uopće apsorbira u krvotok, a koliko izbaci iz tijela.

Također, važan je i omjer mišića i masti. Mišićno tkivo je metabolički aktivnije od masnog tkiva. Čak i u mirovanju, osoba s većim udjelom mišićne mase troši više kalorija od osobe s istom težinom ali većim postotkom masnih naslaga.

Ukratko, nitko ne krši zakone termodinamike - ako unosite više kalorija nego što trošite, debljat ćete se. Međutim, "vječno mršavi" ljudi imaju biološki i ponašajni sustav koji savršeno balansira tu jednadžbu bez da oni o tome uopće razmišljaju. Umjesto frustracije, fokusirajte se na izgradnju mišićne mase, povećanje svakodnevnog kretanja (NEAT) i osluškivanje stvarnih signala gladi koje vam tijelo šalje.