Malo tko voli ići kod zubara, a mnoge hvata jeza pri pomisli na popravljanje zubi. O zubima uglavnom počinjemo razmišljati tek kad nas počnu boljeti i više nemamo drugog izbora nego sjesti na vruću stolicu i podnijeti bušenje, vađenje ili umetanje implantata. Ali zašto je to tako? Zašto nas nije evolucija počastila zubima koji se nikad ne kvare ili prirodno rasu i zamjenjuju one koji su otpali?

Dugo se smatralo da su prve zube imali konodonti, pripadnici koljena izumrlih uglavnom paleozojskih morskih beskralježnjaka nepoznata podrijetla. No, novija istraživanja su pokazala da konodonti nisu životinje nego zuboliki ostaci fluorapatita i kalcijevog fosfata koji su pripadali još uvijek nepoznatoj praživotinji.

Sigurno je tek da su zubi, koje poznajemo od koščatih riba pa do čovjeka, zapravo modificirani dijelovi kože. Riblje ljuskice i zubi sisavaca imaju, naime, velik broj sličnosti u građi pa se pretpostavlja da su prvo služili kao zaštita, a kasnije kao pomoćno sredstvo u lovu i ishrani. Znanstvenici iz Kanade su dokazali da su se zubi kod različitih vrsta razvijali u različitim smjerovima pri čemu su se pojavljivali neovisno jedni od drugih. Neke vrste riba oklopnjača (Placodermi) su, na primjer, imale samo tragove pravih zubi bez emajla, dok su drugi pripadnici imali zube kakve danas poznajemo.

Od ljuske do zuba

Najimpresivnije zube (barem po veličini) imaju morski psi čije je cijelo tijelo zapravo prekriveno sitnim zubima, tzv. plakoidnim ljuskama koje vire iz kože i okrenute su prema repu, čime se postiže manje trenje s vodom. Iz tih ljuski su se razvili današnji zubi koji su se s godinama i preko različitih vrsta preselili u usta. Kod reptila i sisavaca su se počeli razvijati u gornjoj i donjoj čeljusti, kod bezrepih vodozemaca samo u gornjoj itd.

Kako su zubi čvrsti i otporni, a ujedno različiti u građi, predstavljaju važan izvor informacija paleontolozima i zoolozima o evoluciji. Najpreciznije zubalo imaju sisavci kod kojih su se zubi s godinama najviše promijenili i diverzificirali pa se zubi gornje čeljusti savršeno poklapaju s onima na donjem dijelu. Međutim, smatra se da se zbog specijalizacije izgubila sposobnost beskonačne prirodne zamjene - većina sisavaca zube mijenja samo jednom.

I dok za ispadanje zubi i nedostatak novih možemo okriviti evoluciju, karijes se smatra civilizacijskom pojavom. S evolucijskog gledišta su, naime, problemi koje danas imamo sa zubima relativno mlade naravi. Pomoći im možemo samo adekvatnom higijenom i redovitim odlaskom zubaru.