Svatko povremeno razgovara sa samim sobom, ali to uglavnom činimo nečujno i neprimjetno za svoju okolinu. Istraživanja su pokazala da su ti razgovori itekako korisni, ali i da je pritom puno bolje govoriti naglas nego u sebi.

Glasni razgovori omogućuju nam da izrazimo stvari koje već znamo negdje duboko u sebi, potiču koncentraciju i povećavaju učinkovitost, a sve to zajedno pozitivno djeluje na donošenje dobre odluke i postizanje uspjeha. Istovremeno, takvi dijalozi odličan su ispušni ventila za stres, frustracije i bijes pa preventivno djeluju i na razvoj bolesti (za razliku od ignoriranja problema i potiskivanja).

Motivacija, koncentracija i ispušni ventil

Mala djeca često vode razgovore sa sobom, ali se ta navika s vremenom gubi dok u odrasloj dobi gotovo potpuno nestaje. Društvene norme nas, naime, uče da nije prihvatljivo ili pristojno naglas razgovarati sa samim sobom, štoviše takvo se ponašanje ocjenjuje vrlo čudnim.

Međutim, psiholozi upozoravaju da riječi izgovaramo naglas puno sporije nego što "mislimo" zbog čega smo svjesniji izrečenog. Misli su vrlo zbunjujuće, a njihovo izgovaranje može donijeti potrebnu jasnoću u teškim i stresnim situacijama.

Psiholozi su, na sveučilištima u Bambergu i Beču, snimali 17 studenata koji su rješavali složeni problemski zadatak. Studenti koji su tijekom ispita razgovarali sa sobom i glasno si postavljali pitanja u konačnici su postigli bolje rezultate od "tihih" kolega.

Pored glasnoće, važno je usvojiti i pravilan način komunikacije sa samim sobom. Samokritičnost je dobrodošla, ali ne i pretjerivanje pa bismo negativne misli trebali preformulirati u pozitivne - umjesto "Ne mogu!" trebali bismo si tako reći "Još ne mogu!". Ako se pak nalazimo pred teškim zadatkom, trebali bismo si više puta naglas ponoviti konačan cilj kojem težimo - psiholozi tvrde da to pridonosi motivaciji.